Pravoslavlje

Svetih 33 mučenika u Melitini: Veru u Hrista sačuvali do smrti

Svetih 33 mučenika u Melitini: Veru u Hrista sačuvali do smrti

Sveta 33 mučenika u Melitini ostala su u crkvenom predanju upamćena po postojanosti u veri i zajedničkom stradanju za Hrista. Među njima se posebno izdvaja Sveti Jeron, koji je odbio da ode u vojsku i ostavi svoju slepu majku. Prema žitiju, on i njegovi sapatnici pogubljeni su 298. godine, pošto su pred knezom otvoreno ispovedili hrišćansku veru.

Jeronova briga za majku daje njegovom stradanju posebnu ljudsku dubinu. Nije želeo da napusti onu kojoj je njegova pomoć bila potrebna. Kada je uhvaćen, odveden je sa ostalim zatočenicima u Melitinu, gde je pred predstavnikom vlasti posvedočio svoju pripadnost Hristu. Ljubav prema roditelju i vernost Bogu tako se u njegovom žitiju susreću kao dve nerazdvojne odgovornosti.

Među njegovim sapatnicima bili su Isihije, Nikandr, Atanasije, Mamant, Kalinik, Teogen, Nikon, Longin i drugi hrišćani čija imena Crkva čuva u molitvenom sećanju. Žitije beleži i drugačiji izbor: Viktor, Jeronov rođak, odstupio je od vere. Ostali su istrajali u svom ispovedanju i završili život posečeni, ostavljajući svedočanstvo vernosti Hristu uprkos pretnji smrću.

Posle pogubljenja, neki Hrisant otkupio je Jeronovu odsečenu glavu, dostojno je sahranio i nad njenim grobom podigao crkvu. Jeronovu odsečenu ruku odneli su njegovoj slepoj majci. Ovaj potresni završetak predanja čuva uspomenu i na majčino stradanje, ali i na poštovanje kojim su hrišćani okružili svog mučenika.

Spomen melitinskih mučenika poziva vernike na postojanost, hrabrost i milosrđe. Jeronov primer posebno podseća da se vera potvrđuje i brigom za bližnje, naročito za roditelje, bolesne i nemoćne. Njihova žrtva ostaje deo živog crkvenog pamćenja, kao svedočanstvo ljubavi prema Hristu koju progon nije uspeo da ugasi.

 

Language