Pravoslavlje

Sveti Galaktion i Epistima: Vernost Hristu potvrdili mučeništvom

Sveti Galaktion i Epistima: Vernost Hristu potvrdili mučeništvom

Prepodobnomučenici Galaktion i Epistima ostali su upamćeni po monaškom podvigu i nepokolebljivoj veri koju su sačuvali do mučeničke smrti. Prema crkvenom žitiju, postradali su 253. godine, nakon što su odbili da se odreknu Hrista. Njihova životna priča povezuje odrastanje u veri, odricanje od svetovnog života i saosećanje pred stradanjem bližnjeg.

Poticali su iz Edese, u Finikiji. Galaktionova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, a prema predanju, rodila ga je nakon krštenja. Potom je i svog muža privela Hristu. Kada se upokojila, Galaktionov otac verio je sina sa devicom Epistimom. Galaktion ju je poučio hrišćanskoj veri i posavetovao da primi krštenje, a zatim i monaški postrig.

Njihov životni put nastavio se na planini Puplion. Galaktion je otišao u muški, a Epistima u ženski manastir, gde su se oboje pokazali kao veliki podvižnici. Prema žitiju, nisu napuštali svoje manastire niti su se ponovo videli sve do vremena pred smrt. Molitva, uzdržanje i predanost Bogu postali su temelj njihovog svakodnevnog života.

Kada su izvedeni pred sud, Galaktion je podvrgnut šibanju. Epistima je, gledajući njegove muke, zaplakala, pa su mučitelji i nju izložili stradanju. Žitije beleži da su im potom odsečene ruke i noge, a na kraju i glave. Njihovo mučeništvo Crkva pamti kao svedočanstvo vere koju nisu napustili ni pred najtežim iskušenjem.

Tela svetih mučenika sahranio je Evtolije, nekadašnji rob Epistiminih roditelja, koji je kasnije postao Galaktionov sabrat u monaštvu. Zapisavši njihovo žitije, sačuvao je uspomenu na njihov život i stradanje. Spomen Galaktiona i Epistime poziva vernike na postojanost u veri, ali i na milosrđe prema onima koji pate — ono koje je Epistima pokazala suzama pred mukama svoga bližnjeg.

 

Language