Srpska pravoslavna crkva 17. novembra proslavlja Prepodobnog Joanikija Velikog, podvižnika čiji je životni put vodio od vojne službe do monaškog tihovanja. Prema žitiju koje prenosi Svetigora, odlikovao se hrabrošću, ali i krotošću i smirenjem. Napustivši vojničku karijeru i mogućnost napredovanja, posvetio se molitvi i duhovnom usavršavanju.
Rođen je u selu Marikati, u Vitiniji, a detinjstvo je proveo čuvajući roditeljsku stoku. Još tada pokazivao je naročitu ljubav prema molitvi. Kao mlad ušao je u carsku vojsku, gde je služio 25 godina. Žitije opisuje njegovu hrabrost u bitkama i spremnost da izbavlja saborce iz opasnosti.
Tokom vojničkih godina prihvatio je ikonoboračko učenje, ali se posle susreta sa jednim monahom pokajao i vratio poštovanju svetih ikona. Kasnije je ostavio vojsku i pristupio monasima. Poslušavši savet igumana, nije odmah otišao u osamu, već je najpre učio monaška pravila, poslušnost i smirenje.
U godinama pustinjačkog života izbegavao je ljudsku slavu. Predanje beleži njegova čudesa i dar prozorljivosti, ali i milost prema životinjama. Uz psalme je izgovarao molitvu: „Nada je moja Otac, utočište je moje Hristos, zaklon je moj Duh Sveti.” Te reči sažimaju njegovo potpuno poverenje u Boga.
Život Prepodobnog Joanikija podseća da duhovna snaga uključuje spremnost čoveka da prepozna sopstvenu zabludu i promeni se. Njegovo prihvatanje pouke, strpljivo učenje i povlačenje od počasti daju prazničnom spomenu posebnu poruku: smirenje se gradi svakodnevnim trudom, a vera potvrđuje načinom života i odnosom prema drugima.
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta vesti-online.com bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.
