Ako je suditi po ekonomskoj teoriji i praksi, jasno je da kapital ne voli neizvesnost, ali i da još manje voli skupe troškove. Ova davno poznata sintagma ovih dana je aktuelna u Srbiji jer dok dosadašnja vlast upozorava na gubitak radnih mesta, a nova najavljuje kraj blanko čekova iz budžeta, računica iz svetskih finansijskih centara pokazuje da se strani ulagači mnogo više plaše skupog rada i praznih evropskih porudžbina nego novih lica u Nemanjinoj 11.
Da li je model stranih investicija dostigao svoj zenit? Novo vreme pred domaćim privrednicima, hoće li privatni kapital uhvatiti voz
Zato u ovoj političkoj rašomonijadi, u kojoj se lome koplja između upozorenja o ekonomskom egzodusu i najava o raskidu sa politikom izdašnih subvencija, brojke i analize međunarodnih finansijskih institucija ukazuju na mnogo složeniju ekonomsku sliku koja nije samo uslovljena promenom srpske vlasti već i promenama na globalnom nivou.
Ali krenimo redom. U nedeljama nakon izbora, svaka najava zatvaranja pogona ili smanjenje broja radnika u stranim fabrikama počelo je da se tumači kroz političku prizmu.
Dosadašnja vlast, upozoravala je da bi najavljeno ukidanje subvencija po radnom mestu moglo da izazove povlačenje kapitala i gubitak desetina hiljada radnih mesta.
Nasuprot tome, nova parlamentarna većina najavljivala je reviziju ugovora, strože ekološke i radne standarde, osnivanje Razvojne banke Srbije i preusmeravanje državnog novca ka domaćim malim i srednjim preduzećima.
Za razliku od ovih srpskih sagledavanja, pogled iz globalnih finansijskih centara znatno je smireniji.
U analizi objavljenoj početkom novembra 2026. godine, američka Bank of America ocenila je da politička promena u Srbiji sama po sebi ne nosi neposredan rizik po makroekonomsku stabilnost zemlje.
U izveštaju se navodi da su strahovi dela investitora zbog decentralizovanog odlučivanja unutar studentskog pokreta preterani, te da bi ubrzanje reformi i deblokada pregovora sa Evropskom unijom mogli da predstavljaju pozitivan impuls.
“Politička promena u Srbiji, sama po sebi ne nosi neposredan rizik po makroekonomsku stabilnost zemlje, ne očekuje se slabljenje fiskalne discipline, rast javnog duga, niti promena kursa dinara. Ne očekuje se i značajnije popuštanje fiskalne politike, pre svega zato što izborni program ne sadrži konkretna obećanja o povećanju plata, penzija, socijalnih davanja ili subvencija”, stoji u novembarskom Izveštaju Bank of America.
Da odlazak pojedinih stranih kompanija nije posledica izbornih rezultata, već ekonomskih zakonitosti,može se zaključiti i iz Izveštaja Fiskalnog saveta, koji na ovaj fenomen ukazuju nekoliko godina unazad. Od početka 2023. godine više od deset subvencionisanih stranih kompanija zatvorilo je pogone ili najavilo gašenje, dok je još najmanje toliko njih smanjilo proizvodnju.
Član Fiskalnog saveta Slobodan Minić objašnjava da je uzrok tih dešavanja to što Srbija više nije konkurentna za radno intenzivne delatnosti sa niskom dodatom vrednošću, poput tekstilne industrije ili motanja kablova.
“Model koji je postojao prethodnih desetak godina, a koji se zasnivao na privlačenju investitora zainteresovanih pre svega za jeftiniju radnu snagu i državne subvencije, praktično je potrošen. Kada više nema jeftine radne snage, kompanije nemaju tako snažan razlog da ostanu, posebno kada isteknu subvencije”, naveo je Minić za RTS.
Ključni razlog nema veze s domaćom politikom
Istovremeno, stručnjaci navode da ni drugi ključni faktor koji direktno pogađa fabrike u Srbiji nema veze sa domaćom politikom, već sa stanjem u evropskoj privredi.
“Usporavanje trenda stranih investicija više je povezano sa situacijom u Evropi nego kod nas. Imate one delatnosti koje su visoko radno intenzivne, gde zbog porasta cene rada u Srbiji, što je posledica razvoja naše privrede, su se ti investitori odlučili da prebace proizvodnju u delove sveta gde je radna snaga desetostruko jeftinija.Najveći broj tih naših fabrika su komponentaši koji nemaju finalni proizvod, već poluproizvod ili deo koji se ugrađuje u finalni proizvod u Nemačkoj. Njihov problem je i što tamo fabrike ne rade. treba da se zna i da kada su ulagači iz Evrope u pitanju, njihovo interesovanje je sada značajnije manje i o tome svedoče podaci iz Razvojne agencije Srbije, u koju su se ranije svakodnevno javljali zainteresovani investitori, a sada se javi jedan sedmično. Pri tom u EU trenutno nema mnogo investicionog novca, ali sam siguran da je Srbija i dalje najatraktivnija destinacija za ulaganja. Pri tom naša oštra politička retorika protiv stranih kompanija može dodatno da obeshrabri ulagače koji se dvoume da li da ostanu.Ono što još treba da se kaže to je da da najavljeni prelazak na podršku domaćoj privredi mora biti postepen, kako se ne bi stvorio vakuum u zaposlenosti i izvozu.Dakle, promena vlasti ne mora da izazove potrese ukoliko se zadrže evropske integracije, sporazumi o slobodnoj trgovini i pravna sigurnost”, kaže Stanić za “Blic Biznis”.
Upravo u balansu između reforme ekonomskog modela i očuvanja predvidivog poslovnog okruženja leži najveći izazov za buduću vladu. Za investitore ključni test tek predstoji i svodi se na brzinu formiranja nove vlade.
Analitičari Bank of America napominju da bi eventualno dugotrajno odlaganje izbora izvršne vlasti ili populistički zaokreti u budžetu mogli da izazovu oprez. Zbog političke tranzicije, ova banka procenjuje da rejting agencija Fitch krajem novembra 2026. verovatno neće unaprediti kreditni rejting Srbije sa nivoa BB+, ali da bi Srbija početkom 2027. mogla da zakorači u investicioni rang ako nova administracija pokaže fiskalnu odgovornost.
Kapital nema političku stranku, ali ima digitron. Pobeda Studentske liste i najava raskida sa politikom izdašnih državnih subvencija podgrejali su strahove da bi strane fabrike mogle da spakuju kofere. Ipak, podaci sa terena i procene američke Bank of America pokazuju da pravi razlog odlaska pojedinih kompanija nije promena vlasti, već činjenica da Srbija više nije zemlja jeftine radne snage.
Koliko su koštala radna mesta?
- Ukupna godišnja izdvajanja tokom 2024. godine -država je po osnovu ugovora o podsticajima isplatila više od 93 miliona evra na račune 54 kompanije.
- Cena po radnom mestu- subvencija po novootvorenom radnom mestu najčešće se kretala između 8.000 i 9.000 evra (kao u slučajevima kompanija Geox i Benetton), dok su kod kapitalno intenzivnijih projekata ti iznosi bili i viši.
- Najveći pojedinačni primaoci – Najveću direktnu podršku iz budžeta dobili su Stellantis u Kragujevcu,48 miliona evra, Leoni,36 miliona evra, Johnson Electric u Nišu 19,2 miliona evra, od čega je milion vraćeno 2024. godine, Aptiv u Leskovcu,više od 17 miliona evra
