Glavna vest Politika

„Oslobodili smo vam Srbiju“: A ko će da je vodi kada se ugase ekrani?

„Oslobodili smo vam Srbiju“: A ko će da je vodi kada se ugase ekrani?

„Oslobodili smo vam Srbiju. Pakujte kofere. Čekamo vas!“ Poruka ispisana preko fotografije sinoćne proslave na Slaviji nudi veliko obećanje, ali ostavlja bez odgovora najvažnije pitanje – kakva se politika krije iza reči „oslobođenje“ i ko za nju preuzima odgovornost?

Država Srbija nije nagrada koju jedna politička grupa osvaja, pa potom velikodušno poklanja svojim sunarodnicima. Ona pripada i onima koji protestuju i onima koji podržavaju Aleksandra Vučića, kao i građanima koji su svoje nezadovoljstvo iskazivali na ulici. Niko nema pravo da čitavom delu naroda poruči da je njegova politička volja manje vredna.

Za Vučićeve pristalice, upravo su izgradnja i razvoj zemlje najvažniji argumenti podrške njegovoj politici. O takvom učinku raspravlja se podacima, rezultatima i poređenjem ponuđenih programa. Fotografija mase, ma koliko upečatljiva bila, sama po sebi nije odgovor na pitanja ekonomije, državne bezbednosti i budućnosti Srbije.

Upravo zato svaka lista koja traži poverenje građana, pa i studentska, duguje javnosti jasne odgovore. Ko donosi odluke? Ko predlaže vladu? Ko vodi privredu i spoljnu politiku? Ko svojim imenom garantuje da će obećanja biti ostvarena? Zajedničko protivljenje jednom čoveku može okupiti različite ljude, ali samo po sebi ne može zameniti državni program.

Društvene mreže nagrađuju kratku poruku, snažnu emociju i pobedničku fotografiju. Država, međutim, zahteva znanje, institucije i odgovornost. Ni viralna parola ni tekst sastavljen uz pomoć veštačke inteligencije ne mogu umesto političara odgovoriti kako će obezbediti posao, očuvati stabilnost i zaštititi državne interese.

Dijaspora zaslužuje više od poziva da spakuje kofere. Povratak je porodična i životna odluka, vezana za zaposlenje, stanovanje, škole i izvesnost. Takva odluka ne donosi se na osnovu tuđeg proglašenja pobede.

Priložena objava ne dokazuje ni izborni rezultat ni promenu vlasti. Ali otvara važno pitanje političke odgovornosti: šta sledi posle slavlja? Srbiji su potrebni jasni planovi, poznati nosioci odgovornosti i poštovanje svakog glasa. Jer zemlja se ne vodi porukom sa ekrana, a njena budućnost ne sme stati u jednu parolu.

Language