Ispod zapadnog krečnjačkog odseka Beljanice, u istočnoj Srbiji, na nadmorskoj visini od 220 metara, nalazi se Krupajsko vrelo, jedno od najsnažnijih kraških izvora u zemlji.
Voda temperature od 9 do 11 stepeni formira jezerce dugo 40 i široko 17 metara.
Ono je nastalo izgradnjom brane visoke oko tri metra, preko koje se preliva vodopad.
Otvor pećine iz koje voda izvire delimično je vidljiv, dok je prvobitni, snažniji izliv potopljen.
Potok vrela, dug 435 metara, uliva se u Krupajsku reku.
Ispod mirne površine krije se složen sistem podvodnih kanala i pećina. Speleoronilačka istraživanja iz 1998. godine otkrila su sifon dublji od 70 metara. Ronioci kluba Triton-AST iz Beograda kasnije su dostizali dubine od 103 i 112 metara, da bi 2009. godine zaronili do čak 123 metra, što predstavlja najdublji zabeleženi zaron u vodama Srbije. Delovi podzemnog sistema nose nazive „Želudac“, „Tobogan“, „Velika soba“ i „Glava ovna“. Poreklo vode još uvek nije potpuno razjašnjeno, jer nema vidljivog površinskog dotoka.
Krupajsko vrelo i okolnih devet hektara zaštićeni su kao spomenik prirode od nacionalnog značaja, uredbom Vlade Republike Srbije iz 1995. godine. U blizini se nalazi i termalni izvor temperature oko 26 stepeni, čija se voda sprovodi do česme kod stare vodenice.
Za vrelo se vezuju i legende Homolja. Prema predanju, u njegovim dubinama nalazi se „Zlatna pećina“ sa skrivenim blagom koje čuva vodeni duh Tartor. Iako postojanje zlata nije naučno potvrđeno, podzemni lavirint i dalje privlači speleologe i ronioce.
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta vesti-online.com bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.
