Pravoslavlje

Vera, Nada i Ljubav: Tri devojčice koje se nisu odrekle Hrista

Vera, Nada i Ljubav: Tri devojčice koje se nisu odrekle Hrista

Srpska pravoslavna crkva proslavlja Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i njihovu majku Sofiju, hrišćanke koje su u Rimu, za vreme cara Hadrijana, postradale jer nisu želele da se odreknu Hrista. Vera je imala 12, Nada deset, a najmlađa Ljubav samo devet godina.

Sofija je bila pobožna hrišćanska udovica, čije ime znači mudrost. Svojim kćerima dala je imena prema trima velikim hrišćanskim vrlinama i od najranijeg detinjstva učila ih molitvi, postu, milosrđu i vernosti Hristu.

Glas o mudrosti i lepoti devojčica stigao je do rimskih vlasti. Kada je car Hadrijan saznao da otvoreno ispovedaju hrišćansku veru, naredio je da ih dovedu pred njega. Obećavao im je bogatstvo, počasti i položaj ukoliko se poklone neznabožačkoj boginji Artemidi, ali su sve tri odbile njegov zahtev.

Najpre je stradala Vera, a potom i Nada. Iako su bile izložene teškim mukama, nisu se odrekle Hrista. Najmlađa Ljubav takođe je ostala nepokolebljiva, poručujući da je od ljubavi Božje ne mogu odvojiti ni nevolja, ni progon, ni opasnost, ni mač. Sve tri devojčice na kraju su pogubljene odsecanjem glave.

Njihova majka Sofija prisustvovala je stradanju svojih kćeri, moleći se da izdrže do kraja. Uzela je njihova tela, položila ih u zajednički kovčeg i sahranila izvan Rima. Ostala je pored groba tri dana i tri noći u molitvi, gde je potom preminula. Iako nije bila telesno mučena, Crkva je slavi zajedno sa kćerima jer je kao majka u srcu podnela njihovo celokupno stradanje.

Priča o Svetoj Sofiji i njenim kćerima ostala je svedočanstvo da vera ne zavisi od godina, nada ne nestaje pred pretnjom, a ljubav prema Bogu može biti snažnija od straha i smrti. Njihova imena do danas podsećaju hrišćane na vrline bez kojih nema istinskog duhovnog života.

Language