Poslednji ispraćaj generala Ratka Mladića biće održan u ponedeljak, 7. septembra, u Crkvi Svetog Luke na Vidikovcu, gde će građani od 9 do 12.30 časova moći da mu odaju poslednju počast. Na zidu hrama nalazi se freska Svetog novomučenika Evgenija Rodionova, ruskog graničara koji je 1996. godine životom platio odluku da ne skine krst i ne odrekne se vere. Pod istim svodovima njegova sudbina simbolično će se susresti sa životnim putem generala Mladića, branitelja svog naroda i pravoslavlja, povezujući dve priče o veri, stradanju i vojničkoj odanosti.
Evgenije Rodionov rođen je 23. maja 1977. godine, a krst je, prema svedočenju njegove majke Ljubov Vasiljevne, poneo još kao jedanaestogodišnjak. Od tog trenutka nije se odvajao od njega i nosio ga svuda u svakodnevnom životu.
Po završetku školovanja zaposlio se u fabrici nameštaja, ali je njegov život ubrzo krenuo drugim putem. Rodni dom napustio je 25. juna 1995, odlazeći na služenje vojnog roka sa ponosom što će uniformu nositi upravo u graničarskim jedinicama.
Sudbonosni trenutak nastupio je u februaru 1996, kada su njega i trojicu saboraca — Igora Jakovljeva, Andreja Trusova i Aleksandra Železnova — zarobili čečenski teroristi skriveni u vozilu Crvenog krsta.
Usledila su tri meseca zatočeništva i neprekidnih pritisaka da prihvate islam. Nijedan od četvorice vojnika nije pristao da promeni veru, a Rodionov je odbio i poslednji zahtev svojih otmičara — da skine krst koji je godinama nosio. Nepokolebljivost je platio životom 23. maja 1996, na svoj devetnaesti rođendan i praznik Vaznesenja Gospodnjeg, kada mu je u čečenskom naselju Bamut odrubljena glava, a Krst je ostao na njegovom telu i posle smrti, omogućivši majci da ga kasnije prepozna.
Ljubov Vasiljevna gotovo deset meseci prolazila je put od Podoljska do Čečenije, tragajući za bilo kakvom vešću o sinu. Prodala je kuću i najpre platila otkup za njegovo telo, a potom još jednom za glavu, kako bi njegove posmrtne ostatke vratila u rodno mesto.
Rodionov je sahranjen na groblju u selu Kurilovo, a nad grobom je podignut hrastov krst visok četiri metra. Mesto njegovog počinka vremenom je postalo svetilište narodnog sećanja, naročito za majke čiji su sinovi stradali noseći uniformu.
Pravoslavno predanje sačuvalo ga je kao novomučenika poslednjih vremena — vojnika koji nije skinuo krst ni kada je znao da će ga takva odluka koštati života. Njegova postojanost opevana je u crkvenim pesmama posvećenim njegovom stradanju, dok freska u Crkvi Svetog Luke čuva sećanje na vojnika koji nije pristao da se odrekne krsta.
Ratko Mladić ostaće upamćen kao general koji je vojničku zakletvu vezao za odbranu svog naroda i pravoslavlja. Zbog toga freska Evgenija Rodionova u crkvi njegovog poslednjeg ispraćaja predstavlja simboličnu sponu između dve različite sudbine objedinjene verom, uniformom i odanošću koju nisu napustile ni pred smrću.
Rodionovljeva i Mladićeva biografija pripadaju različitim istorijskim okolnostima, ali ih povezuju vera, vojnička zakletva i odanost svom narodu. Pod svodovima Crkve Svetog Luke u ponedeljak će se simbolično susresti dve vojničke sudbine — na zidu će ostati lik devetnaestogodišnjeg graničara koji se nije odrekao krsta, dok će pred oltarom počivati kovčeg generala koji je život posvetio odbrani svog naroda.
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta vesti-online.com bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.
