Predsednika Srbije Aleksandra Vučića obratio se na 81. sednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Predsednik je govorio u popodnevnoj sesiji kao peti po redu, a ukupno će se obratiti 16 zvaničnika.
“Uvaženi predsedniče Generalne skupštine, gospodine generalni sekretaru, ekselencije, dame i gospodo, tema ovogodišnjeg zasedanja, ‘Obnova poverenja, upravljanje transformacijom: Ujedinjene nacije koje donose rezultate za sve’, delimično dobro opisuje trenutak u kojem se nalazimo. Saglasan sam da treba da obnovimo poverenje u Ujedinjene nacije, ali nisam siguran u kojoj meri možemo upravljati transformacijom koja se već dogodila”, naveo je Vučić na početku svog obraćanja i dodao:
“Međunarodni sistem kakav smo poznavali je srušen. Ne postoji. Danas smo svedoci rađanja novog poretka, koji je orijentisan oko dva glavna centra moći, uz postojanje sve većeg broja snažnih regionalnih aktera, koji raspolažu značajnom političkom, ekonomskom, vojnom i tehnološkom moći i nastoje da samostalno utiču na oblikovanje svog okruženja i širih globalnih procesa.”
“Danas smo svedoci rađanja novog poretka, koji je orijentisan oko dva glavna centra moći, uz postojanje sve većeg broja snažnih regionalnih aktera, koji raspolažu značajnom političkom, ekonomskom, vojnom i tehnološkom moći i nastoje da samostalno utiču na oblikovanje svog okruženja i širih globalnih procesa. Ulazimo, dakle, u period složenije i manje predvidljive raspodele moći, u kojem je opasnost od potencijalnih sukoba veća nego što je bila decenijama. Pri tome, nije reč samo o klasičnim, konvencionalnim oružanim sukobima između država. Sukobi se sve češće vode ekonomskim pritiscima, tehnološkim ograničenjima, borbom za resurse i tržišta, sajber-napadima, dezinformacijama i pokušajima uticaja na druga društva. Sve izraženije su i kulturološke i identitetske podele, koje se politički instrumentalizuju i dodatno produbljuju nepoverenje među narodima”.
TANJUG / FOTO TANJUG/JADRANKA ILIĆ
“Nama u Srbiji najteže je kada u našem okruženju gledamo ponovno uzdizanje nacizma na pijedestalu društvenih vrednosti, posebno u Republici Hrvatskoj, koja se ponosi i svojom nacističkom prošlošću i upotrebom nacističkih slogana i simbola danas. Srpski narod kao narod koji je najviše stradao od nacističke ruke ne može da prihvati povampirenje najstrašnijih duhova prošlosti odgovornih za smrt stotina hiljada Srba, Jevreja i Roma u monstruoznim koncentracionim kampovima poput Jasenovca. Upravo zato moralne pridike koje slušamo od takvih, za srpski narod i Srbiju potpuno su neprihvatljive”.
“Granica između mira i sukoba postaje sve manje jasna, dok posledice konfrontacije velikih i regionalnih sila sve brže pogađaju i one države koje u njoj neposredno ne učestvuju. Za male i srednje države, baš kao što je Republika Srbija, takvo okruženje predstavlja ogroman izazov. Prostor za samostalno odlučivanje postaje uži, a pritisci da se države opredele za jednu stranu sve su veći. Istovremeno, neslaganja najmoćnijih aktera sve češće parališu institucije koje bi trebalo da štite sve države pođednako. Tradicionalni sistem međunarodne pravde ozbiljno je urušen onda kada interes postane važniji od prava, a ista pravila ne važe za sve”.
Zahvalnost za Ekspo 2027
Aleksandar Vučić je izrazio zahvalnost svima koji su ukazali čast Srbiji potvrđivanjem učešća na specijalizovanoj izložbi Ekspo 2027, koja će naredne godine biti održana u Beogradu pod temom “Igraj za čovečanstvo: Sport i muzika za sve”.
“Kultura, sport, mladi ljudi, tehnologija će se okupiti u Beogradu i radujem se što ćemo ugostiti veliki broj država koje su danas u ovoj sali”, rekao je Vučić.
“Najveći problem današnjice nije nedostatak pravila, političkih principa, već njihovo nepoštovanje u prošlosti i sadašnjosti. Primetićete, dragi prijatelji, da danas, sa izuzetkom nekoliko zemalja, svi govore i pozivaju se na Povelju UN, na duh Povelje i principe na kojima je doskora važeći svetski poredak bio utemeljen. Kao da hoće da nam kažu, puj pike ne važi, to što smo u prošlosti rušili i kršili tu Povelju, čime smo otvorili Pandorinu kutiju koju je nemoguće zatvoriti, a danas bismo bez posledica da se vratimo u budućnost”.
“Poštovanje istih onih principa koje su moćne i velike zemlje tako brutalno zgazile, sada bi da revitalizuju. Koliko ste puta u prethodna dva dana, samo sa ove govornice, mogli da čujete pokliče i pozive na poštovanje principa međunarodnog javnog prava, i to posebno kada je u pitanju rat u Ukrajini, a da većina tih i takvih zemalja bezobrazno i bezobzirno ćute na činjenicu da su sami učestvovali u gaženju Povelje, rušenju temelja međunarodno javno-pravnog sistema, a danas bi po svaku cenu da se vrate na te principe kada vide da su moćniji i jači pribegli istim kršenjima koja su oni sprovodili dok su bili najmoćniji i najjači”.
“Tu mislim na sve zemlje koje su priznale jednostrano proklamovanu nezavisnost tzv. Kosova i bez ikakvog temelja u međunarodno pravnim dokumentima pokušali da otmu 14 odsto teritorije Republike Srbije. Mnogima od vas to zvuči kao davna prošlost, ali rane koje su zadate međunarodnom javnom pravu su sve dublje i teže. Da budemo potpuno precizni, poredak poštovanja Povelje UN i na njoj zasnovanog prava više ne postoji. Srušili su ga oni koji su cepali teritorije drugih zemalja zarad svojih političkih i ekonomskih interesa. Radili su to beskrupulozno, bezobzirno i besramno. Znate li, poštovani prijatelji, šta je uopšte bio razlog, jedini zvanični i formalni, za napad na teritoriju Republike Srbije i Saveznu Republiku Jugoslaviju, koji je izvelo 19 NATO zemalja? Nećete verovati. Rekli su nam, da su napali suverenu, slobodnu i nezavisnu zemlju kako bi bila izbegnuta potencijalna humanitarna katastrofa”.
“Humanitarna katastrofa se nije dogodila i još nisam uspeo da čujem i vidim gde se sličan primer u svetu dogodio. Napad na tu malu, ali slobodnu i slobodarsku zemlju Srbiju, čiji sam ponosni predsednik, izveden je sa željom da poredak UN, uspostavljen posle Drugog svetskog rata, bude konačno srušen, te da dominacija tada unisonog zapadnog sveta, Amerike i Evrope, bude i formalno i neformalno potvrđena. Znate li koje su zemlje učestvovale u donošenju odluke u SB UN o bombardovanju jedne nezavisne i suverene zemlje, koja nije napala nijednu drugu zemlju? Nijedan vojnik, nijedan policajac iz Srbije nije kročio na teritoriju bilo koje druge zemlje, a odluka je, ipak, doneta”.
“Siguran sam da se i većina njih, koji su najbolje upoznati sa politikom u svetu više toga ne seća, a posebno ne činjenice ko je u SB UN glasao za tu odluku ili možda u Generalnoj skupštini. Nemojte ni da pokušavate, jer je nemoguće da se setite. Zašto? Zato što takva odluka nikada nije ni doneta, a da stvari budu još gore, niko nikada nije ni pokušao da je donese. Toliko su bili bahati i moćni da su gazili sve pred sobom. Od Klintonove administracije do administracija brojnih evropskih zemalja”.
“Upravo zato, Srbija podržava delovanje admnistracije predsednika Donalda Trampa i u njegovom radu vidi šansu za uspostavljanje pravednijeg poretka u svetu i odgovornijeg odnosa prema Srbiji kao bliskom američkom savezniku iz oba svetska rata. I ono što tada nisu znali i razumeli, gazili su Srbiju, ali je nisu pobedili. Srbija se podigla kao feniks iz pepela. I danas svima u svetu svojim primerom pokazuje kako se čuva međunarodno-javni poredak i kako se štiti međunarodno javno pravo. Ipak, posledice tog brutalnog napada na Srbiju su velike i naročito vidljive ovde u Generalnoj skupštini UN. Doduše, još više na brojnim ratištima širom sveta. Zašto? Pa, zato što principi, bilo kakvi, više ne postoje. Oni koji su ih jednom pogazili nemaju moralno pravo da o njima govore”, poručio je Vučić. Da situacija bude još gora, a licemerje još vidljivije. Upravo ti i takvi zauzimaju poziciju vrhovnih učitelja o moralu i svakoj vrsti zaštite vrednosti savremenog sveta. ”
“Srbija se nalazi na evropskom putu, ali građani Srbije s pravom očekuju jasniju perspektivu i konkretnije rezultate procesa u kojem naša zemlja učestvuje duže od jedne decenije. Srbija će morati još mnogo toga da uradi kako bi postala punopravni član EU. Evropskoj uniji, posebno predsednici Evropske komisije Ursuli fon der Lajen i predsedniku Evropskog saveta Košti zahvalni smo na svakoj vrsti pomoći koju su pružali i koju pružaju našoj zemlji. Iako punopravno članstvo u Evropskoj uniji ostaje strateški prioritet, ne možemo da ne primetimo dugotrajni zamor od procesa proširenja, kako među pojedinim državama članicama Unije, tako i među državama kandidatima”.
“Upravo je evropski put Srbije dobar primer dužine i složenosti tog procesa. Srbija je status kandidata stekla 2012. godine, a pristupne pregovore započela još 2014. godine – pre više od dvanaest godina. Građani Srbije stoga s pravom očekuju jasniju perspektivu i konkretnije rezultate procesa u kojem naša zemlja učestvuje duže od jedne decenije. U okolnostima u kojima nije izvesno da će do narednog proširenja Evropske unije doći u bliskoj budućnosti, nastojali smo da budemo konstruktivni i da ponudimo praktične načine za prevazilaženje postojećeg zastoja”.
“Zato smo predložili da se Zapadnom Balkanu omogući postepeno uključivanje u jedinstveno evropsko tržište i pristup šengenskom prostoru i pre punopravnog članstva u Evropskoj uniji. To ne bi predstavljalo zamenu za članstvo, niti snižavanje naših ambicija, već konkretan i pragmatičan put napred, koji bi građanima i privredama regiona omogućio da osete opipljive koristi evropske integracije i pomogao da se prevaziđe zastoj u kojem se proces proširenja predugo nalazi”.
TANJUG / FOTO TANJUG/JADRANKA ILIĆ
“Stabilna i integrisana Evropa, čiji je Srbija deo, i evropski put ne znači odricanje od tradicionalnih prijateljstava zahvaljujući kojima je Beograd jedna od retkih evropskih prestonica iz koje može da se leti direktno u Sjedinjene Američke Države, Narodnu Republiku Kinu i Rusku Federaciju. Posebnu zahvalnost za podršku tokom pandemije kovida kao i zbog ogromnih ulaganja i investicija u Srbiju dugujem predsedniku Narodne Republike Kine Si Đinpingu, uz nadu da će njegovi razgovori sa predsednikom Trampom biti produktivni i doprineti stabilizaciji prilika u svetu. Istovremeno, negujemo veze sa tradicionalnim prijateljima i partnerima u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, sa kojima smo nedavno u Beogradu obeležili 65. godišnjicu Prve konferencije nesvrstanih zemalja, održane u našem glavnom gradu 1961. godine”.
“Otvorenost Srbije izraz je razvojne strategije, istorije i našeg razumevanja sveta. Srbija veruje da države mogu da imaju jasan kurs i sopstvene interese, a da pritom ne zatvaraju vrata onima sa kojima se u svemu ne slažu. Uostalom, svet u kojem razgovaramo samo sa onima koji misle isto kao mi ne bi imao mnogo potrebe za diplomatijom. Sloboda i nezavisnost u donošenju odluka za Srbiju su najviše vrednosti”.
“UN da je ta organizacija potrebnija svetu više nego ikada, ali da mora biti efikasnija i spremnija da se bavi pitanjima zbog kojih je stvorena i prilagođena današnjoj realnosti a Srbija podržava UN i reformu sistema UN. Moramo da predvidimo posledice sveta u kojem se sila ponovo sve otvorenije predstavlja kao najpouzdanije sredstvo politike, u kojem rastu vojni budžeti, umnožavaju se sukobi, slabe mehanizmi kontrole naoružanja, a kanali komunikacije nestaju upravo onda kada su najpotrebniji. Zato moramo da postavimo pitanje koje je neophodno: Gde su Ujedinjene nacije u takvom svetu? Savet bezbednosti je često blokiran upravo u krizama u kojima bi trebalo da bude najaktivniji. Drugi delovi sistema UN suočavaju se sa finansijskim pritiskom, preklapanjem nadležnosti, birokratizacijom i opravdanim zahtevom država članica da vide više konkretnih rezultata”.
“Nalazimo se usred tehnološke transformacije čiji domet tek počinjemo da razumemo. Veštačka inteligencija već menja ekonomiju, obrazovanje, medicinu, bezbednost, tržište rada i način na koji države funkcionišu. Ona može da donese ogromnu korist čovečanstvu. Može i da produbi postojeće nejednakosti, omogući nove oblike manipulacije i stvori bezbednosne rizike o kojima smo mogli samo da sanjamo pre nekoliko godina. Tokom našeg rukovodećeg ciklusa u Globalnom partnerstvu za veštačku inteligenciju, kojim je Srbija predsedavala 2025. godine, jedan od naših prioriteta bio je da tehnološki napredak ostane povezan sa bezbednošću, ljudskim pravima, vladavinom prava, odgovornošću i smanjivanjem digitalnog jaza”.
“Što tehnologija postaje moćnija, to ljudi koji njome upravljaju moraju biti odgovorniji. Možemo imati najmodernije algoritme, kvantne računare, dronove, sisteme, veštačku inteligenciju koja za nekoliko sekundi može da obradi podatke za koje su ranije bile potrebne godine. Istovremeno, ako dozvolimo da se osnovna pravila međunarodnog poretka primenjuju selektivno, onda tehnološki napredak neće doneti bezbednost. Samo će nas učiniti tehnološki naprednijim u svetu koji je postao politički manje predvidljiv”.
“Ako želimo da odgovorno upravljamo transformacijom koja dolazi, prvo moramo da učvrstimo temelje na kojima počiva međunarodni sistem. Ti temelji su jednostavni i odnose se na suverenu jednakost država, na poštovanje teritorijalnog integriteta, zabranu upotrebe sile, osim u slučajevima koje Povelja UN-a jasno predviđa i obaveza da pravila ne menjamo od slučaja do slučaja”.
“Poverenje nećemo vratiti velikim izjavama i deklaracijama ako posle njih nastavimo da postupamo kao ranije. Svako od nas mora da počne od sopstvenih odluka. Srbija to pokušava da čini, čuvajući mir u svom okruženju, učestvujući u mirovnim misijama daleko od svojih granica, pomažući drugima kada su ugroženi, razgovarajući i sa onima sa kojima se ne slaže i ispunjavajući obaveze koje preuzima. Ono što će vratiti poverenje u međunarodno pravo i u Organizaciju Ujedinjenih nacija jeste više poteza poput ovih”.
Vučić je tokom boravka u Njujorku imao niz bilateralnih susreta sa brojnim svetskim liderima i predstavnicima međunarodne zajednice. Razgovarao je sa zamenikom državnog sekretara SAD Kristoferom Landauom i visokom predstavnicom Evropske unije za spoljnu politiku Kajom Kalas. Teme su bili saradnja sa SAD, evropski put Srbije…
