Kultura

Priča o Vladanu Desnici: Srpski pisac iz srca severne Dalmacije

Priča o Vladanu Desnici: Srpski pisac iz srca severne Dalmacije

Vladan Desnica, jedan od najznačajnijih pisaca srpsko jezičkog prostora 20. veka, rođen je na današnji dan 17. septembra 1905. godine u Zadru, tada delu Kraljevine Dalmacije u Austro-Ugarskoj.

Koreni porodice Desnica duboko su sezali u prošlost severne Dalmacije i Ravnih kotara. Otac Uroš bio je ugledni pravnik i političar iz srpske pravoslavne porodice. Preko bake Olge Janković, ćerke poslednjeg muškog naslednika loze, grofa Ilije Dede-Jankovića, porodica je nasledila imanje i Kulu Stojana Jankovića u Islamu Grčkom. Majka Fani, rođena Luković, poticala je iz katoličke pomorske porodice iz Prčnja u Boki kotorskoj. Susret pravoslavnog i katoličkog, srpskog, bokeljskog i dalmatinskog sveta trajno je odredio Desničinu misao i književnost.

Školovao se u Zadru, a posle pripajanja grada Italiji nastavio je obrazovanje u Splitu i Šibeniku, gde je maturirao. Pravo i filozofiju studirao je u Zagrebu i Parizu, dok je diplomu pravnika stekao 1930. godine. Radio je u očevoj advokatskoj kancelariji i Državnom pravobranilaštvu u Splitu, a 1934. pokrenuo je i uređivao „Magazin sjeverne Dalmacije“.

Italijanske vlasti odvele su ga tokom rata u Zadar kao prevodioca. Sklonište je 1943. pronašao u Islamu Grčkom, da bi naredne godine prešao na oslobođenu teritoriju. Između 1945. i 1950. bio je načelnik pravnog odeljenja Ministarstva finansija u Zagrebu, nakon čega je napustio službu i potpuno se predao književnosti.

Pisao je romane, novele, pesme, eseje, kritike, drame i filmske scenarije, a prevodio sa italijanskog, francuskog i ruskog jezika. Najpoznatija dela su romani „Zimsko ljetovanje“ i „Proljeća Ivana Galeba“, zbirke „Olupine na suncu“, „Proljeće u Badrovcu“, „Tu, odmah pored nas“ i „Fratar sa zelenom bradom“. Dalmatinsko selo i grad, susret različitih navika, umetnost, sećanje, bolest i smrt postali su srž njegove misaone proze.

Desnica zauzima važno mesto u srpskoj književnosti, mada se određivao kao jugoslovenski pisac. Preminuo je 4. marta 1967. godine i sahranjen je u crkvi Svetog Georgija u Islamu Grčkom, kraj Kule Stojana Jankovića. Njegovo delo ostalo je trajno svedočanstvo o dalmatinskom svetu i njegovim dubokim preobražajima tokom 20. veka.

Language