Kolumna

Autošovinistički pir iliti kad mržnja prema sopstvenom narodu postane politički program

Sinoćne slike koje su nam stigle sa ulica srpskih gradova nisu obični incidenti niti djelo usijanih glava. Napad na medije poput Informera i Pinka, cijepanje zastave i banera sa Fakulteta srpskih studija u Nišu, skrnavljenje Petrovaradinske tvrđave u Novom Sadu skidanjem zastave „Nema predaje“, te uklanjanje tabli sa imenom jednog od najvećih srpskih državnika Nikole Pašića, predstavljaju crveni alarm za cjelokupno društvo.

Kada se ozbiljno osvrnemo na ove bezumne činove, jasno je da je u pravu bio profesor Čedomir Antić kada je upozorio na prisustvo onih 20 do 25 odsto autošovinista u Srbiji. To je sloj ljudi čija se politička i moralna svijest zasniva na patološkoj mržnji prema sopstvenoj državi, istoriji i vlastitom narodu. Za njih srpska trobojka nije simbol slobode i državnosti već provokacija, institucije su meta za rušenje, a kulturno nasleđe podsjetnik na sopstvenu duhovnu o intelektualnu prazninu.

Srpski integralizam nas uči da narod, država i istorijska vertikala čine jedinstvo. Kada napadnete ime Nikole Pašića, vi ne napadate samo istorijsku ličnost, vi udarate na državotvornu misao koja je gradila modernu Srbiju i čuvala njenu kičmu u najtežim istorijskim momentima. Kada skrnavite institucije poput Fakulteta srpskih studija ili skidate zastave sa Petrovaradina, vi pokušavate da ugasite nacionalnoo pamćenje i suverenitet.

To nije slavlje zbog pobjede na izborima, niti izraz nezadovoljstva. To je ogoljeni vandalidizam čiji je krajnji cilj razaranje temelja na kojima počiva Srbija. Ovi akteri ruše državu, želeći da je predstave kao nelegitimnu i zločinačku, upravo onako kako su to decenijama činili njeni spoljni i unutrašnji neprijatelji.

Ono što danas vidimo jeste duboki sukob dvije Srbije, one koja pamti svoje žrtve, poštuje i brani svoj suverenitet, i one druge, pomračene svijesti, koja bi u ime lažnog „modernizma“ i kolonijalne svijesti da se odrekne svega što nas čini narodom.

Te ljude, koji svojim djelovanjem direktno ugrožavaju bezbjednost, stabilnost i opstanak države, društvo mora tretirati sa punom ozbiljnošću. Proces njihovog „prevaspitavanja“ nije stvar represije, već dubokog moralnog i institucionalnog oporavka nacije. On zahtijeva snažnu državu koja štiti svoje zakone, svoje novinare, svoje fakultete i svoje svetinje, ne dozvoljavajući da šaka ekstremista diktira pravila čitavom narodu.

Srbija je moja matica, rezervnu maticu nemam, zato niti ja niti srpski narod ima luksuz da mirno posmatra kako mu se pred očima ruše stubovi državnosti. Vrijeme je za odlučnost, nepokolebljivost i zaštitu nacionalnog interesa, jer na kraju krajeva, bez države nema ni slobode.

Autor je magistrand istorije.

Language