Istorija

Pobuna zbog oduzimanja oružja koja je potresla Srbiju: Timočka buna

Pobuna zbog oduzimanja oružja koja je potresla Srbiju: Timočka buna

Timočka buna iz 1883. godine bila je najveći oružani sukob naroda sa vlašću kralja Milana Obrenovića. Neposredan povod bilo je oduzimanje pušaka od seljaka posle ukidanja narodne i stvaranja stajaće vojske, ali su dublji uzroci ležali u političkom sukobu dvora i Narodne radikalne stranke, policijskim pritiscima i nezadovoljstvu načinom vladavine.

Posle ubedljive pobede radikala na izborima u septembru 1883. godine, kralj Milan poverio je vladu Nikoli Hristiću i raspustio Skupštinu. Kada je vlast nastavila nasilno prikupljanje narodnog oružja, seljaci u Timočkoj Krajini pružili su otpor. Prvi veći sukob izbio je 20. oktobra, po tadašnjem kalendaru, u Krivom Viru, odakle se buna proširila na Boljevac, Sokobanju, Knjaževac i Aleksinac.

Ustanici su preuzimali lokalnu vlast i okupljali jedinice narodne vojske, ali su bili slabo naoružani i nedovoljno organizovani. Nasuprot njima stajala je obučena redovna vojska pod komandom generala Tihomilja Nikolića, opremljena konjicom i savremenim Krupovim topovima. Posle poraza pobunjenika u Banjskoj klisuri, na Čestobrodici, Gramadi i Vratarnici, Knjaževac se predao 31. oktobra, a Aleksinac 2. novembra. Buna je ugušena za svega trinaest dana.

Usledila je surova odmazda. Prema podacima koje prenosi Tanjug, Preki sud u Zaječaru osudio je 94 osobe na smrt, dok je 567 ljudi poslato na robiju. U različitim istorijskim izvorima navodi se da je streljano 20 ili 21 osuđenik. Više od 800 ljudi izvedeno je pred sud, a pogubljenja su obavljana na Kraljevici kod Zaječara.

Nikola Pašić i Aca Stanojević pobegli su u Bugarsku i osuđeni su na smrt u odsustvu. Pera Todorović i Raša Milošević takođe su dobili smrtne kazne, ali su one zamenjene desetogodišnjim zatočenjem. Većina zatvorenih radikalskih prvaka pomilovana je početkom 1886, dok se Pašić vratio u Srbiju posle amnestije 1889. godine.

Timočka buna ostavila je duboku podelu u srpskom društvu. Umesto da političku krizu reši u Skupštini, vlast je protiv seljaka upotrebila redovnu vojsku i vanredne sudove. Iako poraženi na bojnom polju, radikali su nastavili da jačaju, a kralj Milan je nekoliko godina kasnije bio primoran na ustupke. Buna je tako ostala trajna opomena koliko su opasni pokušaji da se volja naroda slomi silom.

Language