Analitički osvrti policentrista iz Cg ponovo otvaraju pitanje hroničnog nerazumijevanja domaće političke realnosti od strane dijela javnosti koji pokušava da unutarstranačka trvenja, ideološka razmimoilaženja i kalkulacije takozvane antirežimske opozicije predstavi kao sudbonosne istorijske prekretnice. U tim analizama se na površnu ravan svemu pristupa kroz prizmu navodnih „čistki“, akademskih sujeta i proceduralnih manevara, dok se suština savremenog političkog trenutka u Srbiji potpuno previđa.
Posebno je metodološki promašeno i politički neozbiljno neprestano prizivanje i poređenje prilika u Srbiji sa crnogorskim iskustvom od 30. avgusta 2020. godine i rušenjem režima Mila Đukanovića. Srbija i Crna Gora nisu, niti mogu biti, uporedivi politički sistemi u tom kontekstu. Crna Gora je tada bila zarobena država u kojoj je tri decenije postojao autoritarni sistem jedne stranke i jednog čovjeka, gdje je smjenjivost vlasti morala biti izvojevana na ivici noža, kroz jedan jedini mandat razlike.
Međutim, preslikavati taj recept na Srbiju znači ne razumijeti ni geopolitičku težinu, ni stabilnost državnih institucija, niti dubinsku povezanost većine građana sa politikom Vučića i SNS koji obezbeđuju ekonomski napredak i suverenitet.
Teze da se narod na izborima u Srbiji navodno ne opredjeljuje prema tome šta želi da uspostavi, već isključivo prema tome šta želi da „zaustavi i obori“, predstavlja opasnu političku manipulaciju. Narod u Srbiji se upravo decenijama učio na greškama iz prošlosti, od petooktobarskog rušenja države do naknadne tranzicione pustoši i danas sasvim jasno razlikuje državotvornu politiku od destruktivnog nihilizma.
Kada se govori o ideološkim profilima poput Mila Lompara ili univerzitetskim figurama čiji se izostanak sa lista komentariše kao navodno oslobađanje prostora za „nacionalne stranke“, zanemaruje se ključna činjenica, narodna većina u Srbiji ne traži politiku akademske isključivosti, već politiku sabornosti i konkretnih rezultata pa samim tim iamo patriotsku homogenizaciju onih koji razumiju da je Srbiji danas potrebna upravo snažna, stabilna i državno odgovorna vlast Aleksandra Vučića i SNS a ne politički eksperimenti.
Predstojeći izbori u Srbiji biće bitka između ozbiljne državne politike i neodgovornih političkih lutanja. Dok analitičari troše energiju na tumačenje unutarstranačkih kombinatorika i neutemeljena poređenja sa regionom, stvarnost na terenu pokazuje sasvim drugačiju sliku. Srbija želi napredak, sigurnost i stabilnost, a to je garant još jedne ubjedljive pobjede politike koju predvodi Aleksandar Vučić.
Zaključno, kako opoziciono – blokadersko-studentski stratezi misle da pridobiju povjerenje naroda kada im se cjelokupna politička ponuda zasniva isključivo na negativnoj kampanji i odsustvu bilo kakvog konkretnog državnog programa? Odgovor je nikako, dok sa druge strane imamo poruke ujedinjene Srbije, ekonomskih planova i srpske nacionalne integralističke politike od koje se ne odstupa ni za milimetar.
Piše: Spasoje Tomić, magistrand istorije za Vesti Online
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta vesti-online.com bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.
