Savremeni politički i društveni pejzaž Crne Gore sve češće nudi predstave u kojima se, po već oprobanoj matrici bivšeg režima, namjerno podgrijava lažna atmosfera navodnih napada na Mitropolita crnogorsko-primorskog gospodina Joanikija. Iako se takvi napadi u stvarnosti ne dešavaju, pojedini krugovi svjesno plasiraju teze o ugroženosti crkvenih velikodostojnika kako bi stvorili vještačke krize i prikrili sopstvene ideološke manevre.
Ovakav inžinjering predstavlja direktnu naslednu formu političkog djelovanja koje je svojevremeno produkovao Milo Đukanović a dodatno utemeljio Zdravko Krivokapić, kroz pokušaje da se na silu, vještački projektuje nekakva nova, paracrkvena tvorevina po mjeri prolaznih ideologija.
Cilj ovih manipulacija jeste da se u narodu posije sjeme sumnje i razdora, te da se Srpska pravoslavna crkva predstavi kao poprište političkih sukoba, iako ona stabilno stoji na svojim vjekovnim temeljima.
Građanisti ruku pod ruku sa komitama
Posebno zabrinjava činjenica da su medijski i politički nastupi takozvanih građanista u potpunosti kompatibilni sa retorikom bivšeg DPS-a i njihovih medijskih glasila poput Pobjede, Antene M, Analitike, Vijesti i sličnih portala. Narativi koji se plasiraju protiv Srpske pravoslavne crkve, Njegove Svetosti Patrijarha srpskog gospodina Porfirija i Vladike budimljansko-nikšićkog Metodija ne razlikuju se ni po jednoj tački od komitskih priča i ideoloških mantri bivšeg režima.
Upotreba termina poput „ekspozitura SNS-a“ preuzeta je direktno iz kuhinje nekadašnjih upravljača crnogorskim državnim aparatom, čime se dokazuje da su ideološki protivnici crkve zapravo u savršenoj simbiozi. U tom svijetlu, građanistički diskurs se ne pojavljuje kao alternativa, već kao logičan produžetak bivše antisrpske politike, gdje nema suštinske razlike u namjerama, samo su metode prilagođene novim političkim okolnostima, i gdje se izražavanje srpskog integralizma i ljubav prema svojoj matici Srbiji predstavljaju kao neka navodna opasnost po Crnu Goru.
Napadi na Mitropolita Metodija
Oštro osuđujući svakodnevno crtanje mete na čelu Vladike Metodija, moramo ukazati na činjenicu da se takvim podmetanjima pokušava izvesti napad na crkvene jerarhe i to je samo dio šireg plana čiji je cilj razbijanje temelja i duhovne vertikale srpskog naroda na ovim prostorima.
Sa stanovišta srpskog integralizma, svaki pokušaj razjedinjavanja duhovnog bića naroda kroz jeftine medijske konstrukcije mora biti jasno razobličen. Srpska Pravoslavna Crkva ostaje stub opstanka, a pokušaji njenog urušavanja iznutra biće nadvladani snagom narodne vjere i crkvene sabornosti.
Otvorena mržnja prema Arhiepiskopu Irineju Buloviću kao ogledalo ideološke nemoći
U epicentru ove lažne hajke i koordinisanog inžinjering-pritiska na crkvene strukture jasno se oslikava i patološka, otvorena mržnja koju antisrpski i kvazigrađanistički krugovi njeguju prema arhijerejima naše Crkve, a koja posebno kulja kada se govori o Arhiepiskopu novosadskom i Episkopu bačkom. Ta količina mržnje toliko je duboka i primitivna da ga u svojim javnim glasilima i analizama ne usuđuju osloviti ni crkvenom titulom, već ga golim rečnikom ulice nazivaju samo Irinej ili samo Bulović. U toj činjenici se, kao u ogledalu, vidi sav jad njihove borbe protiv duhovnih stožera svetosavlja, jer udarom na stubove sabornosti zapravo pokušavaju da obezglave i zatru svaki trag srpskog identiteta na ovim prostorima.
Piše: Spasoje Tomić, magistrand istorije
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta vesti-online.com bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.
