Glavna vest Kultura

Simo Matavulj: Od manastirskih zidina do književnog velikana

Simo Matavulj: Od manastirskih zidina do književnog velikana

Šibenik je na današnji dan, 12. septembra 1852. godine, dobio jednog od budućih velikana srpske književnosti – Simu Matavulja, rođenog u trgovačkoj porodici Stevana i Simeune Matavulj. Primorsko podneblje, susret različitih jezika i surova svakodnevica Dalmacije ostavili su dubok trag u njegovom književnom izrazu.

Osnovnu školu pohađao je na italijanskom i srpskom jeziku. Posle očeve smrti majka ga je poslala stricu Serafimu, igumanu manastira Krupe. Četiri godine provedene u manastiru približile su mu običaje, govor i ljudske slabosti, koje je kasnije majstorski prikazao u romanu „Bakonja fra Brne“.

Učiteljsku školu završio je 1871. u Zadru. Radio je po dalmatinskim selima, bio sekretar Ilije Jankovića u Islamu Grčkom, a potom predavao italijanski jezik u pomorskoj školi u Herceg Novom. Zbog učešća u ustaničkim zbivanjima tokom sedamdesetih godina 19. veka austrijske vlasti su ga proterale.

Od 1881. živeo je u Crnoj Gori, gde je predavao i uređivao „Glas Crnogorca“. Crnogorske đake pratio je u Milano i Pariz, gde se upoznao sa savremenom francuskom književnošću. Krajem osamdesetih godina prešao je u Zaječar, a zatim u Beograd, gde je radio kao gimnazijski profesor i službenik presbiroa Ministarstva inostranih dela.

Za redovnog člana Srpske kraljevske akademije izabran je 1904. godine, a ostao je upamćen i kao prvi predsednik Udruženja književnika Srbije. Preminuo je iznenada 20. februara 1908. usled moždanog udara, ispred Narodnog pozorišta u Beogradu.

Romanima „Bakonja fra Brne“ i „Uskok“, pripovetkama „Pilipenda“ i „Povareta“ i zbirkom „Iz primorskog života“, Matavulj je obogatio srpski realizam mediteranskim temperamentom, britkim humorom i raskošnim narodnim jezikom. Njegova dela povezuju primorje, planinu i prestonicu, ostajući trajno svedočanstvo ljudi, običaja i vremena kroz koje je prolazio.

Language