Svaka revolucija u istoriji nešto je nudila. Čak su i obojene revolucije morale da pronađu ideju oko koje će okupiti narod – protiv nečega, ali i za neku novu politiku, ličnost ili društveni cilj. Blokaderski pokret u Srbiji nije ponudio program, odgovornost, a ni odgovor na pitanje kako bi država izgledala dan posle nasilnog preuzimanja vlasti. Bez političke alternative, građanima su ponuđeni strah, podele i neprestano podizanje tenzija.
Najjasniji primer takve strategije bila je afera „zvučni top“. Više javno tužilaštvo u Beogradu saopštilo je, nakon analize prikupljenih dokaza, da 15. marta 2025. godine nije korišćen zvučni top niti bilo kakav sličan uređaj i da je došlo do panične lančane reakcije građana. Dok su institucije utvrđivale činjenice, opozicioni aktivisti već su bili doneli presudu i preko društvenih mreža širili priču čiji je cilj bio da ljude uveri kako država napada sopstveni narod. Sa opasnom idejom – izmisliti pretnju, izazvati strah, a zatim radikalizaciju predstaviti kao jedini mogući odgovor.
Etiketa „ćaci“ postala je glavno sredstvo tog političkog nasilja. „Ćaci“ su bila deca koja su išla u školu dok su drugi zaključavali učionice. „Ćaci“ su bili učitelji i profesori koji su želeli da rade svoj posao, kao i studenti koji su univerzitet videli kao mesto obrazovanja, a ne kao štab liberalno-levog političkog pokreta pod vođstvom pojedinih rektora. Ako podržavaš blokade, proglašavaju te modernim, hrabrim i „osvešćenim“, ali ako podržavaš državu, pristojnost, institucije i predsednika Republike, postaješ meta uvreda. Tako je blokaderska ideologija pokušala da podeli čak i škole, fakultete i porodice.
Vrhunac tog bezumlja Srbija je videla i u nedavnom medijskom izveštaju o incidentu na letu „Er Srbije“, kada je, prema navodima portala, blokader iz Zrenjanina verbalno napao stjuardesu i ugrozio mir putnika zato što nije želela da mu kaže za koga će glasati. Taj slučaj najbolje pokazuje dokle može da odvede uverenje da svako mora da polaže politički račun samozvanim čuvarima demokratije. Kada se od stjuardese, nastavnika, deteta ili studenta zahteva dokaz političke podobnosti, nije reč o borbi za slobodu, već o pritisku, zastrašivanju i prisvajanju prava da se drugima određuje kako smeju da misle.
Priča o studentima kao navodnim disidentima trebalo je da izazove empatiju i prikrije one koji čekaju iza scene – opozicione foteljaše, politički ambiciozne profesore, rektore i pripadnike privilegovane elite levo-liberalne elite, čije veze sa zapadnim fondovima javnost ima pravo da ispita. Da se oni pitaju Srbija mora biti srušena kako bi se domogli vlasti. Nasuprot blokadama, izmišljenim aferama i političkoj agresiji stoje mir, stabilnost, rad i institucije, a danas tu politiku najjasnije predstavlja predsednik Aleksandar Vučić.
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta vesti-online.com bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.
