Glavna vest Politika

Norveški diplomata u REM-u dok se odlučuje o Informeru: Ko mu je omogućio pristup i zašto?

Norveški diplomata u REM-u dok se odlučuje o Informeru: Ko mu je omogućio pristup i zašto?

Prisustvo predstavnika Ambasade Norveške u prostorijama Regulatornog tela za elektronske medije, upravo u trenutku kada Savet REM-a raspravlja o daljim merama protiv televizije Informer, otvorilo je ozbiljna pitanja o transparentnosti rada ovog regulatora. Dok su se ispred zgrade na Trgu Nikole Pašića okupljali građani koji se protive mogućem gašenju televizije, predstavnik strane države, prema izveštajima pojedinih medija, uveden je u prostorije REM-a, bez javno poznatog objašnjenja njegovog prisustva.

Kako su izvestili „Alo” i „Večernje novosti”, glavni urednik Informera Dragan J. Vučićević tokom sednice zatražio je odgovor zbog čega predstavnik norveške ambasade prisustvuje događajima u regulatornom telu koje odlučuje o budućnosti jednog domaćeg medija. „Alo” je objavio da je u zgradu uveden ambasador Norveške, dok drugi izveštaji govore o predstavniku ambasade. Njegov identitet i zvanična uloga tokom sednice nisu potvrđeni.

Posebnu pažnju izazvala je izjava pravnog zastupnika Informera, advokata Ljubičanovića, koji je ukazao da strani diplomata može da prisustvuje javnoj sednici, ali da ne bi smeo da ima povlašćen položaj u odnosu na druge prisutne. Istovremeno, Vučićević je tvrdio da akreditovanim novinarima njegove televizije nije dozvoljeno prisustvo pod istim uslovima. Ukoliko su tačni navodi o različitom tretmanu, REM bi morao da objasni ko je o tome odlučivao i prema kojim pravilima.

Ovaj slučaj dobija dodatnu težinu jer je Savet REM-a 4. novembra izrekao sedmodnevnu zabranu emitovanja emisije „Prve info”, koja je počela da se primenjuje 10. novembra. Regulator ima zakonsko ovlašćenje da nadzire emitere i izriče mere kada utvrdi kršenje propisa, ali upravo zbog ozbiljnosti tih ovlašćenja postupak mora biti transparentan, a prava svih učesnika jednako zaštićena.

Prisustvo diplomatskog predstavnika ne predstavlja samo po sebi dokaz stranog mešanja u rad regulatora. Ipak, opravdano je postaviti pitanje zbog čega norveška ambasada prati postupak protiv konkretne televizije i da li je njenom predstavniku omogućen pristup koji nije bio dostupan drugim zainteresovanim licima. Odgovor na ta pitanja trebalo bi da daju i REM i norveška diplomatska misija, bez ostavljanja prostora za nagađanja.

Nezavisnost REM-a ne sme se podrazumevati samo na osnovu njegovog zakonskog statusa. Ona se potvrđuje javnim, obrazloženim i nepristrasnim postupanjem. Ukoliko regulator ne objasni okolnosti prisustva stranog diplomate i pravila pristupa sednici, ostaviće otvorenu sumnju u jednak tretman učesnika. Norveška ambasada, sa svoje strane, mogla bi da otkloni nedoumice jasnim saopštenjem o tome ko je prisustvovao i u kom svojstvu. Dok takvih odgovora nema, pitanje nije dokaz stranog uticaja, već pitanje odgovornosti institucija da svoj rad učine razumljivim i proverljivim javnosti.

 

Language