Upis imovine u katastar nepokretnosti u Srbiji godinama je važio za jedan od najstresnijih administrativnih procesa kroz koji građanin može da prođe, ali od sada više ne bi trebalo da bude tako.
Republički geodetski zavod je naime napravio korak napred uvođenjem nove prakse da nakon što se pravo svojine upiše u katastar, građanima dokument sa informacijom o završenom upisu stiže direktno na kućnu adresu poštom, kao i u eSanduče na portalu eUprava.
Ova promena naizgled deluje kao sitnica, ali u praksi, kažu upućeni, omogućava mnogo bolju komunikaciju između te institucijе i ljudi koji upisuju nepokretnosti u katastar.
Da bi se razumeo značaj ove promene, treba podsetiti na to kako je sistem funkcionisao ranije. Decenijama unazad, posao katastra formalno se završavao onog trenutka kada službenik unese podatke u bazu i potvrdi da je predmet okončan. Niko vas ne bi pozvao niti poslao poruku da je nekretnina uknjižena. Umesto toga, stranke su bile prinuđene da na dnevnom ili sedmičnom nivou, proveravaju status svog predmeta. To se radilo ili putem onlajn aplikacije na sajtu RGZ-a, koja je čest komplikovana za starije sugrađane ili, što je češći slučaj, odlaskom na šaltere i čekanjem u redovima kako bi se dobila potrebna informacija.
Ljudi ponekad nisu znali da li im je predmet odbijen, da li fali neki dokument ili je sve u redu, što je dovodilo do hroničnog nepoverenja u rad administracije. Dostava rešenja na adresu rešava i problem računanja rokova za žalbu, jer zakonski rok od 15 dana sada zvanično počinje da teče tek od dana kada poštar uruči rešenje ili od dana kada se dokument loguje ako je otvoren u eSandučetu.
Vezano za ovu temu neophodno je osvrnuti se na propis koji je pokrenuo masovan talas uknjižbi nekretnina takozvani zakon „Svoj na svome“. Srbija se decenijama bori sa problemom “divljih” objekata koji su izgrađeni bez građevinske dozvole ili jednostavno nikada nisu zvanično upisani u registre. Procene su govorile da u zemlji postoje milioni objekata koji su nelegalno izgrađeni.
Zakon „Svoj na svome“ osmišljen je kao učinkovito rešenje za okončanje tog problema. Umesto sporih i skupih pojedinačnih postupaka ozakonjenja, taj propis je uveo digitalnu uknjižbu. Suština zakona je da nadležni, koristeći napredne 3D satelitske i vazdušne snimke, mapiraju i evidentiraju objekte na terenu.
Građani su dobili priliku da kroz brzu onlajn prijavu, ili preko lokalnih samouprava, prijave svoja prava na tim objektima bez dostavljanja brda tehničke dokumentacije. Za stambene objekte utvrđene su fiksne, znatno niže naknade koje se kreću od 100 evra pa naviše u zavisnosti od zone, dok su mnoge socijalno ugrožene grupe i pomoćni objekti potpuno oslobođeni plaćanja.
Glavni cilj otog zakona jeste da se ljudima omogući pravna sigurnost da konačno budu „svoji na svome“ i da njihove kuće, stanovi ili garaže budu legalizovani. U tom procesu inače podneto je oko 2,5 miliona prijava.
Zamislimo situaciju u kojoj stotine hiljada ljudi istovremeno pokušava da sazna da li im je kuća uknjižena. Upravo tu na scenu stupa nova praksa RGZ-a o automatskom slanju rešenja. Država je naime sada ta koja preuzima obavezu da obavesti građane da je uknjižba uspešno okončana.
Iz RGZ-a s pravom ističu logiku uvođenja ovog novog pravila: „Kada država završi upis građanin treba to i da zna“. To je standard moderne digitalne uprave kojem Srbija teži. Ceo postupak se sprovodi na osnovu potvrda Agencije za prostorno planiranje i urbanizam Srbije.
Ta agencija naime ima zadatak da proveri koordinatne tačke objekata sa snimaka i utvrdi da se oni ne nalaze na trasama planiranih auto-puteva, železnica, gasovoda ili unutar zaštićenih nacionalnih parkova
Upravo na osnovu tih potvrda, RGZ vrši upis u katastar nepokretnosti.
Ono što je potpuno očigledno je to da će dostava dokumenata na kućnu adresu smanjiti broj dolazaka građana na šaltere katastra. Takođe, u trenutku kada rešenje stigne u eSanduče, podaci o vlasništvu se unose u bazu i postaju vidljivi na internet stranici eKatastar. Banke, javni beležnici ili kupci mogu odmah da provere ko je vlasnik nekretnine. Vlasnik više ne mora da čeka na šalteru da mu službenik lupi pečat na papirno rešenje da bi ga odneo u banku radi odobrenja kredita.
Ova praksa smanjuje i obim posla zaposlenih u katastru. Službenici više ne moraju da pišu adrese na kovertama, pakuju papire, zavode dostavnice u knjige i odgovaraju na podneske građana koji traže informacije o statusu predmeta. Taj deo procesa je automatizovan softverom, pa zaposleni u katastru imaju više radnih sati za rešavanje starih, zaostalih predmeta.
Nova praksa Republičkog geodetskog zavoda jeste korak ka savremenoj i ažurnoj administraciji koja ceni vreme građana. Prebacivanje odgovornosti za informisanje sa klijenta na instituciju je standard koji je odavno trebalo uvesti. U kombinaciji sa zakonom „Svoj na svome“, ova administrativna novina ima potencijal da konačno uvede red u decenijski haos u procesu uknjižbi nekretnina u Srbiji.
