ekonomija

Ko bi plaćao manje, a ko više

Ko bi plaćao manje, a ko više

Studentska lista predložila je promenu načina oporezivanja zarada u Srbiji, koja bi podrazumevala uvođenje više poreskih razreda, povećanje neoporezivog dela plate i ukidanje godišnjeg poreza na dohodak građana. Prema predstavljenom planu, progresivni porez obračunavao bi se prilikom mesečne isplate zarade.

Ideja je da zaposleni sa nižim primanjima budu manje opterećeni porezom, dok bi se na više delove zarade primenjivale više poreske stope. Međutim, bez konkretnih stopa i granica poreskih razreda nije moguće pouzdano izračunati koliko bi pojedinačni zaposleni plaćali i ko bi ostvario najveće rasterećenje.

U programu se navodi da bi neoporezivi deo zarade bio povećan sa 23 na 35 odsto prosečne zarade. To bi značilo da veći deo plate ostaje izuzet iz obračuna poreza, dok bi se preostali iznos oporezivao prema predviđenim razredima.

„Uvodi se više razreda za progresivno oporezivanje dohotka, godišnji porez se ukida i razredi se primenjuju na mesečnu zaradu, na izvoru. Neoporezivi deo zarade se diže sa 23% na 35% prosečne zarade, što će dodatno pomoći progresivnosti poreza, odnosno da oni koji imaju manje plaćaju manje, a oni koji imaju više plaćaju više“, navodi se u programu Studentske liste.

Ekonomista i finansijski analitičar Đorđe Ostojić objasnio je za Mondo da bi suštinska promena bila u tome da se progresivno oporezivanje primenjuje neposredno pri svakoj mesečnoj isplati. U postojećem sistemu porez na zarade obračunava se po stopi od deset odsto, uz neoporezivi iznos, dok za građane koji ispune zakonske uslove postoji i dodatna obaveza godišnjeg poreza na dohodak.

Od čega zavisi koliko bi zaposlenima ostalo od plate

Povećanje neoporezivog dela zarade smanjilo bi osnovicu na koju se obračunava porez. Ipak, konačan efekat predložene reforme zavisio bi i od novih poreskih stopa, njihovih pragova, kao i od načina na koji je zarada ugovorena.

Uz nepromenjenu bruto zaradu, manji porez značio bi veći neto iznos za zaposlenog. Ukoliko je ugovorena neto zarada, poresko rasterećenje samo po sebi ne znači da bi zaposlenom automatski bila povećana isplata.

Ostojić očekuje da bi niže zarade bile rasterećene, dok bi se kod viših primanja veća stopa primenjivala na deo koji prelazi određeni prag.

„Još uvek nemamo konkretne procente i poreske pragove, tako da nažalost sve ostaje u domenu nagađanja“, rekao je Ostojić.

Za zaposlene koji sada plaćaju i godišnji porez na dohodak bilo bi potrebno uporediti ukupnu obavezu po oba modela. Samo povećanje mesečnog poreza ne bi bilo dovoljno da se zaključi da bi njihovo ukupno godišnje opterećenje bilo veće, budući da predlog predviđa ukidanje godišnjeg poreza.

Viša stopa ne bi se obračunavala na celu zaradu

Ostojić je princip progresivnog oporezivanja ilustrovao hipotetičkim primerom u kojem bi neoporezivi deo iznosio 35.000 dinara. U tom primeru, na prvih 100.000 dinara oporezivog dela zarade primenjivala bi se stopa od deset odsto, na deo između 100.000 i 200.000 dinara stopa od 15 odsto, a na iznos iznad 200.000 dinara stopa od 20 odsto.

Ove stope i pragovi služe isključivo kao ilustracija i nisu predstavljeni kao konkretan predlog Studentske liste.

Po takvoj skali, prelazak u viši razred ne bi značio da se cela plata oporezuje višom stopom. Ona bi važila samo za deo oporezive zarade iznad odgovarajućeg praga.

Tako bi, na primer, na bruto zaradu od 160.000 dinara, posle odbijanja hipotetičkog neoporezivog iznosa od 35.000 dinara, ostala poreska osnovica od 125.000 dinara. Porez bi iznosio 10.000 dinara na prvih 100.000 i još 3.750 dinara na preostalih 25.000 dinara, odnosno ukupno 13.750 dinara. To je samo obračun poreza u zamišljenom modelu, a ne izračunavanje neto plate, za koju je neophodno uračunati i doprinose.

Poreski razredi određuju i domet i rizike reforme

Prema Ostojićevoj oceni, smanjenje poreskog tereta za građane sa nižim primanjima moglo bi da poboljša njihov životni standard, jer oni srazmerno veći deo prihoda izdvajaju za hranu, račune i druge osnovne potrebe.

Efekat na nejednakost, međutim, zavisio bi od toga gde su postavljene granice razreda, koliko se stope razlikuju i kako se prikupljeni novac koristi za javne usluge.

„Ako su razredi loše postavljeni, model može opteretiti srednju klasu umesto najbogatijih, dok dobra kalibracija dovodi do pravednije preraspodele bogatstva“, ocenio je Ostojić.

On upozorava i da bi znatno povećanje poreskog opterećenja moglo da podstakne neprijavljivanje dela zarade i isplate „na ruke“. Kao moguće rizike navodi i otežano privlačenje i zadržavanje visoko plaćenih stručnjaka.

Zbog toga će stvarni odgovor na pitanje ko bi plaćao manje, a ko više biti moguć tek kada budu poznati konkretni poreski razredi i stope, kao i detalji primene predloženog sistema.

(Mondo)

Language