Istorija

Kragujevac 85 godina oplakuje streljane đake

Kragujevac 85 godina oplakuje streljane đake

Kragujevac danas obeležava 85 godina od jednog od najstrašnijih zločina počinjenih nad srpskim civilima u Drugom svetskom ratu. Nemačke okupacione snage su 21. oktobra 1941. godine u Šumaricama streljale hiljade nedužnih ljudi, među kojima su bili đaci, profesori, radnici, zanatlije i seljaci. Mnogi učenici izvedeni su pravo iz školskih klupa i odvedeni na gubilište, zbog čega je ovaj datum zauvek ostao simbol stradanja, ali i opomena budućim generacijama.

Masovno streljanje sprovedeno je kao odmazda zbog nemačkih gubitaka u sukobu sa pripadnicima pokreta otpora na području između Kragujevca i Gornjeg Milanovca. Okupacione vlasti primenile su monstruoznu naredbu prema kojoj je za jednog ubijenog nemačkog vojnika trebalo streljati 100, a za jednog ranjenog 50 talaca. Žrtve su sakupljane po ulicama, fabrikama, kućama i školama, bez obzira na to što sa borbama nisu imale nikakve veze.

Prema do sada prikupljenim podacima Muzeja „21. oktobar“, na području Kragujevca i okolnih sela tokom 19, 20. i 21. oktobra 1941. godine streljano je 2.796 ljudi. Među njima je bilo oko 300 učenika i dece. Istraživanja o identitetu žrtava još traju, pa se ovaj broj razlikuje od ranijih procena prema kojima je ubijeno više hiljada ljudi.

Pored Spomenika streljanim đacima i profesorima danas se održava tradicionalni „Veliki školski čas“, centralna antiratna manifestacija posvećena žrtvama Kragujevačkog oktobra. Kako je najavio Grad Kragujevac, biće izvedena poema „Miris oružja i nebo“ književnice Vesne Kapor, u režiji Ane Đorđević. Vence polažu predstavnici Prve kragujevačke gimnazije, državnih institucija, ambasada, gradova pobratima, boračkih udruženja i brojni građani.

„Veliki školski čas“ jedna je od najstarijih komemorativnih manifestacija u Srbiji. Kragujevačka tragedija prvi put je obeležena akademijom 1944. godine, dok je prva manifestacija pored humki u Šumaricama održana 1957. godine. Od 1991. godine programu prethodi moleban koji služi episkop šumadijski sa sveštenstvom.

Osam i po decenija kasnije, Šumarice ostaju mesto na kojem se Srbija seća dece kojoj nije dozvoljeno da odrastu. Njihove prekinute školske klupe obavezuju da se istina o nemačkom okupacionom zločinu prenosi bez prećutkivanja i umanjivanja. Jer zaborav nevinih žrtava ne bi bio samo nepravda prema prošlosti, već i opasna izdaja budućnosti.

Language