Glavna vest Kolumna

Spasoje Tomić: Pobuna elite i izdaja demokratije, od Lašovog upozorenja do “ćacija”

Spasoje Tomić: Pobuna elite i izdaja demokratije, od Lašovog upozorenja do “ćacija”

Kada je američki istoričar i socijalni kritičar Kristofer Laš sredinom devedesetih godina prošlog vijeka objavio svoju studiju „Pobuna elite i izdaja demokratije“, razotkrio je paradoks koji danas, više nego ikada prije, opisuje našu društvenu stvarnost.

Dok su ranije političke teorije kao npr kod Ortege strahovale od „pobune masa“, Laš je upozorio da demokratiju ugrožava nova samozadovoljna i otuđena elita.

Vodeći se upravo teorijom Laša, sasvim je jasno da današnji blokaderi i navodni borci za pravdu predstavljaju upravo tu novu klasu.

Laš je tvrdio da se nova profesionalna, menadžerska i NVO elita praktično odvojila od ostatka društva. Živeći u svoiim nevladinim i medijskim zatvorenim enklavama, izolovani od stvarnih problema sa kojima se suočavaju radnička klasa, srednji sloj i siromašni, ovi krugovi su izgubili svaki osjećaj za solidarnost.

Taj duboki prezir prema sopstvenom narodu danas se najbolje vidi u jeziku kojim se služe. Umjesto argumenata i političkog dijaloga, nova elita svoju nadmoć pokušava da nametne etiketiranjem. Najbolji prikaz tog prezira prema srednjem i nižem sloju, prema svima koji misle drugačije ili žive od svog poštenog rada, jeste upravo pogrdni izraz „ćaci“, kojom ova samozadovoljna klika pokušava da dehumanizuje i uvrijedi običnog čovjeka.

Demokratija naravno počiva na dijalogu, poštovanju institucija i političkoj borbi. Svakako, protesti kao vid demokratskog izražavanja nezadovoljstva jesu sredstvo koje niko u demokratskim društvima ne isključuje, ali se ovdje ipak ne radi o tome.

Međutim, pod maskom borbe za navodne uzvišene ciljeve, oni pokazuju čistu aroganciju. Za njih je ulica poligon za liječenje socijalnih frustracija i demonstraciju moći nad onima koji samo žele normalno da žive i rade. Njihovo odvajanje od stvarnosti ogleda se u tome što misle da imaju monopol na istinu i moraju po svaku cijenu da nametnu svoju volju većini koja ih posmatra sa malo je reći nevjericom.

Ova nova klasa svoju poziciju arogantne manjine koja uporno želi da nametne svoj stav većini opravdava lažnom meritokratijom tj uvjerenjem da su pametniji, obrazovaniji i da im zbog toga pripada pravo da upravljaju. Laš je upozoravao da se ovakva meritokratija pretvorila u novi oblik aristokratije, koja svaki neuspjeh i neslaganje naroda pripisuje njegovoj navodnoj zaostalosti, neobrazovanosti ili u ovom slučaju nedostatku svih zuba u vilici.

Kada neki grantoprež iz nevladine organizacije dobaci pogrdnu riječ radniku, penzioneru, prolazniku on samo pokazuje da je dio otuđene elite o kojoj je Laš pisao prije tri decenije.

Tako da je ova licemjerna pobuna lažnih elita razobličena do kraja, jer istinska demokratija nikada ne može počivati na uličnoj torturi i nekrofilskoj politici.

Uostalom, to će pokazati i izbori.

Language