Pravoslavlje

Od rimskog vojvode do mučenika: Život Svetog Jevstatija Plakide

Od rimskog vojvode do mučenika: Život Svetog Jevstatija Plakide

Srpska pravoslavna crkva i vernici 3. oktobra praznuju Svetog velikomučenika Jevstatija Plakidu, rimskog vojskovođu koji je napustio mnogoboštvo, primio hrišćanstvo i sa svojom porodicom postradao jer nije želeo da se odrekne Hrista. Crkveno predanje pamti ga kao primer nepokolebljive vere, porodične odanosti i istrajnosti u najtežim iskušenjima.

Prema žitiju svetitelja, Plakida je živeo u vreme rimskih careva Tita i Trajana. Bio je ugledan i hrabar vojskovođa, ali i milostiv čovek koji je hranio gladne, odevao siromašne i pomagao nevoljnima. Iako tada još nije poznavao hrišćansku veru, njegova dobra dela, kako se navodi u žitiju, nisu ostala neprimećena pred Bogom.

Prekretnica u njegovom životu dogodila se tokom lova. Plakida je među rogovima jelena ugledao svetli krst i čuo glas koji ga je pozvao da upozna Hrista. Posle tog događaja krstio se zajedno sa suprugom i dvojicom sinova. On je dobio ime Jevstatije, njegova žena Teopistija, a sinovi Agapije i Teopist.

Ubrzo su počela velika iskušenja. Jevstatije je ostao bez bogatstva i položaja, porodica mu je bila razdvojena, a on je godinama živeo kao siromašan najamnik. Ipak, prema „Ohridskom prologu“, nije izgubio veru niti je prestao da se uzda u Božju pomoć. Posle petnaest godina ponovo je pozvan u vojnu službu, a nakon pobede pronašao je suprugu i sinove, za koje je verovao da ih više nikada neće videti.

Kada je posle Trajanove smrti na rimski presto došao car Hadrijan, od Jevstatija je zatraženo da prinese žrtvu paganskim bogovima u znak zahvalnosti za vojnu pobedu. On je to odbio, otvoreno ispovedajući da je hrišćanin i da zahvalnost duguje jedino Gospodu Isusu Hristu.

Car je naredio da Jevstatije, njegova supruga i njihovi sinovi budu bačeni pred divlje zveri, ali ih one, nisu napale. Potom su zatvoreni u usijanog metalnog vola, gde su predali duše Bogu. Njihova tela pronađena su nepovređena, a hrišćani su ih dostojno sahranili.

Sveti Jevstatije danas se poštuje kao zaštitnik lovaca, ali njegova životna priča nosi znatno širu poruku. Njegovo stradanje svedoči da vera nije sačuvana samo u danima blagostanja, već pre svega onda kada čovek, suočen sa gubitkom, progonom i smrću, ostane veran Hristu i svojoj porodici.

Language