Srpska pravoslavna crkva 29. septembra proslavlja Svetog prepodobnog Doroteja pustinjaka, velikog misirskog podvižnika iz IV veka. Punih šezdeset godina proveo je u jednoj pešteri u Tivaidi, živeći u neprestanoj molitvi, strogom postu i teškom telesnom radu.
Sveti Dorotej živeo je u pustinji nedaleko od Aleksandrije, u mestu poznatom kao Pustinjačke kelije. O njegovim podvizima svedočio je Sveti Paladije, episkop jelenopoljski, koji je jedno vreme bio njegov učenik.
Dorotej je i u dubokoj starosti, pod vrelim pustinjskim suncem, sakupljao kamenje i gradio kelije za monahe koji nisu mogli sami da ih podignu. Kada ga je Paladije upitao zašto toliko muči svoje ostarelo telo, svetitelj mu je odgovorio: „Ono muči mene, a ja ću mučiti njega.“
Hranio se malom količinom suvog hleba i pregrštom zeleni, dok je vode pio veoma malo. Noću nije ležao u postelju, već je sedeo, pleo korpe od palmovog pruća i neprestano izgovarao molitve i psalme. Na Paladijev pokušaj da ga nagovori da se odmori, odgovorio je da će revnosni podvižnik zaspati tek kada i anđeli budu mogli da zaspe.
Žitije Svetog Doroteja čuva i svedočanstvo o njegovoj nepokolebljivoj veri. Kada je Paladije u bunaru ugledao aspidu i uplašen odbio da zahvati vodu, starac je otišao do bunara, napunio krčag, osenio vodu krsnim znakom i prvi se napio. Tada je izgovorio reči koje su ostale kao pouka hrišćanima: „Gde Krst oseni, tu je nemoćno satanino zlo.“
Život Svetog Doroteja svedoči da istinski podvig nije samo odricanje, već i služenje bližnjima. Dok je svoje telo ukroćavao postom i nespavanjem, drugim monasima je gradio krov nad glavom, pokazujući da se ljubav prema Bogu najpotpunije potvrđuje delima milosrđa.
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta vesti-online.com bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.
