Kultura

Emanuilo Janković: Za tri decenije života promenio srpsku nauku, književnost i štamparstvo

Emanuilo Janković: Za tri decenije života promenio srpsku nauku, književnost i štamparstvo

Emanuilo Janković, jedan od najistaknutijih srpskih prosvetitelja druge polovine XVIII veka, preminuo je na današnji dan 23. septembra 1791. godine u Subotici, na putu iz Beča ka Novom Sadu. Pisac, prevodilac, prirodnjak, knjižar i štampar za tridesetak godina života postavio je temelje srpske dramske i naučne literature.

Rođen je 1758. godine u Novom Sadu, gde su ga zvali Manojlo. Njegov otac Sava, trgovac hercegovačkog porekla, stigao je u grad preko Dubrovnika, Rijeke i Sarajeva, a majka Sara pripadala je uglednoj porodici Miloradović. Odrastanje u višenacionalnoj sredini omogućilo mu je da rano nauči više jezika.

Posle novosadske gimnazije studirao je medicinu u nemačkom Haleu i postao član tamošnjeg Prirodnjačkog društva. Naučna interesovanja pretočio je u delo „Fizičeskoe sočinenije o isušeniju i razdeleniju vode u vozduh i izjasnenije razlivanija vode iz vozduha na zemlju“, objavljeno 1787. u Lajpcigu. Naučni spis o kruženju vode učinio ga je prvim Srbinom koji je napisao naučno delo iz fizike.

Knjižarski i štamparski zanat savladao je u Pragu, a štampariju kupljenu 1790. u Lajpcigu preneo je u Novi Sad radi objavljivanja srpskih knjiga. Podržavali su ga mitropolit Stratimirović, brojni Novosađani i, prema pojedinim svedočenjima, Dositej Obradović. Austrijske vlasti nisu mu odobrile štampanje na srpskom i rumunskom, pošto je privilegiju za ćirilična izdanja imao bečki štampar Kurcbek, te je objavljivao na nemačkom, latinskom i mađarskom.

Janković je strana pozorišna dela prilagođavao srpskom jeziku, duhu i poučnoj nameni. Među njegovim „posrbama“ nalaze se Goldonijevi „Tergovci“, objavljeni 1787, Štarkov komad „Zao otac i nevaljao sin“ i Engelov „Blagorodni“, odnosno „Blagodarni sin“. Preveo je i delo nepoznatog autora „Opisanije života i heroičeskih del feldmaršala od Laudon“, čime je otvorio put komediji i drami u srpskoj književnosti.

Emanuilo Janković preminuo je u Subotici, na putu iz Beča za Novi Sad, gde je i sahranjen. Brigu o štampariji preuzeo je njegov brat Jovan, ali su zabrane austrijskih vlasti onemogućile njen razvoj. Iako je živeo tridesetak godina, Janković je ostavio dubok trag u srpskoj kulturi i nauci.

Language