Zašto Hašim Tači i ostali nekadašnji lideri OVK nisu osuđeni za genocid, iako je sud utvrdio ubistva, mučenja i nezakonita zatočenja velikog broja ljudi? Odgovor se nalazi u veoma uskoj pravnoj definiciji genocida. Za takvu presudu nije dovoljno dokazati da su ljudi masovno ubijani. Tužilaštvo mora da dokaže i posebnu nameru, da se neka nacionalna, etnička, rasna ili verska grupa uništi u celini ili delimično. Zar to nije očigledno? Srbi su sistematski ubijani, proganjani i zastrašivani. Najstrašnije od svega je to što je crno tržište ljudskim organima bilo preplavljeno organima Srba.
Sud u Hagu proglasio je Tačija krivim za ratne zločine, uključujući ubistvo 96 ljudi, nezakonito zatočenje 385 osoba i mučenje više stotina zatvorenika. Njegove žrtve bili su politički protivnici OVK, ljudi označeni kao saradnici srpskih snaga, Srbi, Romi, ali i Albanci. Međutim, sudije nisu zaključile da je dokazana namera da se kao takva uništi jedna zaštićena etnička ili verska grupa. Zbog toga optužnica nije završila presudom za genocid. Dakle ubijani su Romi i Albanci pored Srba, što implicira da po haškoj logici nije moguće proglasiti genocid pošto su ubijani ljudi različitih narodnosti i verskih opredeljenja. Da su kojim slučajem stradali samo Srbi, mogli bi da razmatraju genocid, ali sigurno je da bi takva presuda mogla da se donese da su zločini počinjeni nad bilo kojim drugim narodom.
Sudije su odbacile i šest tačaka za zločine protiv čovečnosti, navodeći da tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo da su zločini izvršeni kao deo rasprostranjenog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo. Preko 200.000 Srba je proterano direktno posredstvom delovanja ,,Oslobodilačke vojske Kosova – OVK“. Gde god da su Srbi živeli tamo su ubijani i odatle su proterani. Zar to nije rasprostranjen i sistematski napad?
Ratko Mladić je, sa druge strane, osuđen za genocid u Srebrenici jer je sud zaključio da je postojao poseban plan i namera da se uništi značajan deo bošnjačkog stanovništva tog područja. Dakle, pravna razlika postoji i ne odnosi se zločine koji su počinjeni, već koje je nacionalnosti osoba kojoj se sudi. Samim tim se nešto proglašava zločinom, a nešto ne.
Чланак Stotine žrtava Hašima, ali bez presude za genocid: Kako je Hag to obrazložio се појављује прво на Vesti Online.
