Glavna vest Kolumna

Spasoje Tomić: Nevjerovatna koalicija protiv Vučića

Spasoje Tomić: Nevjerovatna koalicija protiv Vučića

U savremenom političkom biću Srbije svjedoci smo fenomena koji se rijetko viđa i u mnogo zrelijim demokratijama formiranja ne principijelne, već duboko anomalične koalicije čiji je jedini vezivni faktor gola negacija državne politike koju vodi predsjednik Aleksandar Vučić.

Kada se sagleda taj šaroliki front, postaje jasno da se protiv državotvorne i patriotske politike udružilo ono što bi narod rekao „i ala i vrana“.

Ovaj politički kalambur obuhvata spektar od otvorenih autošovinista i ideoloških baštinika antisrpskog narativa iz beogradskog „kruga dvojke“, pa sve do šačice samoproglašenih nacionalista koji su zarad jeftinih političkih poena spremni da žrtvuju nacionalni interes.

U istom stroju nalaze se klasični politički egzekutori nekadašnjeg režima poput Bojana Pajtića, ideološki epigoni neoustaštva poput Dinka Gruhonjića, ali i regionalni separatisti poput Sulejmana Ugljanina.

Na žalost srpskog nacionalnog korpusa, ovu kliku sve češće prate i pojedini političko-analitički krugovi iz Crne Gore, čiji je narativ kopija onih tragičnih političkih struja koje su svojevremeno, koristeći identične floskule, rušile Slobodana Miloševića ne mareći za nacionalne posledice tog čina, prije svega tu mislim na Narodnu stranku, jer se priča ni u jednom segmentu suštinski ne razlikuje. Ko ne vidi da CG komite i DPS imaju isto mišljenje o srpskom predsjedniku kao i oni koji sebe smatraju ponajboljim Srbima, pa ja im nisam kriv, ali svakako moram da ukažem na tu anomaliju da im se stav poklapa sa DPS-om, zvaničnim Sarajevom i Zagrebom.

Posebno je poražavajuće što se svi ovi akteri u javnom prostoru lažno predstavljaju kao borci za demokratiju, ljudska prava i evropske vrijednosti.

Međutim, praksa pokazuje sasvim suprotno lice. Tobožnji demokrati su zapravo najveći inkvizitori savremenog doba. Svako drugačije mišljenje, svaki pokušaj debate ili podrška državnoj politici tretira se kao jeres koju bi po mogućnosti trebalo zakonom zabraniti.

U nedostatku bilo kakve ozbiljne političke alternative ili programa, kreće se sa brutalnim etiketama – od kvalifikacija da je neko „plaćenik“ ili „krezub“, pa sve do otvorenih prijetnji fizičkim progonom.
Javne prijetnje „jahanjem“, „dinstanjem“ i protjerivanjem političkih protivnika otkrivaju pravu prirodu ove koalicije koja se krije iza različitih „studentskih“ lista i performansa.

Sa pozicija srpskog integralizma, jasno je da ovakva koalicija nema nikakav pozitivni program za Srbiju. Njihov cilj nije bolje školstvo, jača privreda ili pravednije društvo, već isključivo rušenje institucija i destabilizacija države u trenucima kada je Srbiji najpotrebnija nacionalna homogenost. Srpski narod, međutim, pamti i prepoznaje ovakve istorijske improvizacije koje su nam u prošlosti već nanosile teške posledice.

Piše: Spasoje Tomić, magistrand istorije

Language