Glavna vest Kultura

Dobrica Milutinović: Umetnik koji je zauvek promenio srpsko pozorište

Dobrica Milutinović: Umetnik koji je zauvek promenio srpsko pozorište

Dobrivoje „Dobrica“ Milutinović, jedan od najznačajnijih srpskih glumaca i poslednji veliki predstavnik romantičarskog izraza, rođen je na današnji dan, 11. septembra 1880. godine, u Nišu. Snažnim temperamentom, upečatljivom pojavom i gromkim baritonom obeležio je više od pola veka Narodnog pozorišta u Beogradu.

Detinjstvo i ranu mladost proveo je u Kragujevcu, gde je još kao gimnazijalac zakoračio na scenu, a njegova porodica poticala je iz Srema. Prvi profesionalni angažman dobio je januara 1898. u niškom pozorištu „Sinđelić“. Nakon neuspelog pokušaja da pređe u Novi Sad, gde je odbijen zbog sumnje na tuberkulozu, u decembru iste godine stiže u Beograd na poziv Branislava Nušića.

Od 1899. godine njegov umetnički put bio je neraskidivo vezan za Narodno pozorište u Beogradu, na čijoj je sceni stekao status prvaka drame i upisao se među najistaknutija imena te kuće.

Tokom karijere ostvario je više od sto uloga. Tumačio je Romea, Kralja Lira, Don Karlosa, Otela, Šajloka, Uriela, Hajduk Veljka, Maksima Crnojevića i cara Dušana, a posebno mesto zauzeo je njegov Mitke u „Koštani“ Bore Stankovića.

Milutinović je ostavio trag i u začecima domaće kinematografije. Godine 1911. igrao je Janka Katića u filmu „Život i dela besmrtnog vožda Karađorđa“, kao i u ostvarenju „Ulrih Celjski i Vladislav Hunjadi“. Posle rata, 1947. godine, tumačio je deda Vuka u filmu „Živeće ovaj narod“.

Četrdeset godina umetničkog rada donelo mu je 1937. godine Orden Svetog Save trećeg stepena, a dve godine kasnije Udruženje glumaca Kraljevine Jugoslavije uručilo mu je zlatni prsten, koji je vremenom postao simbol glumačkog trajanja. Iste 1939. godine u niškom Narodnom pozorištu otkrivena je njegova bista. Sećanje na njegov doprinos sceni sačuvano je i kroz nagradu „Dobričin prsten“, ustanovljenu 1980. za životno delo, kao i kroz pozorište u Sremskoj Mitrovici koje nosi njegovo ime. Iza svih tih priznanja ostalo je nasleđe umetnika koji je obeležio čitavu epohu, okončanu njegovom smrću u Beogradu 18. novembra 1956. godine.

Language