Politika

Moguć politički povratak bez presedana

Moguć politički povratak bez presedana

Aleksandar Vučić kandidat je Srpske napredne stranke za premijera na predstojećim parlamentarnim izborima, a ukoliko bi  SNS osvojila većinu i Vučić dobio mandat, vodio bi 20. vladu Srbije od uvođenja višestranačkog sistema 1990. godine.

Put ka novim vanrednim parlamentarnim izborima je otvoren. Vlada Đura Macuta predložila je predsedniku Republike raspuštanje Narodne skupštine i raspisivanje izbora.

Za sada je jedini javno poznati kandidat za novog domaćina u Nemanjinoj 11 aktuelni predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koga je SNS jednoglasno predložila za nosioca liste i budućeg predsednika Vlade za najavljene oktobarske izbore.

Ukoliko naprednjaci ponovo dobiju većinsku podršku građana, Vučić bi, nakon dva predsednička mandata, mogao  da se vrati na funkciju predsednika Vlade, koju je već obavljao od 2014. do 2017. godine.

Time bi jedna politička ličnost, posle više od tri i po decenije višestranačkog života, napravila puni politički krug.

Jer istorija srpskih vlada od 1990. godine nije samo istorija smena premijera. To je i istorija odnosa između institucija i političke moći.

Od prvih višestranačkih izbora Srbija je promenila 19 vlada i 14 premijera. Ta hronologija je ogledalo tranzicije, demokratske konsolidacije i evropskih integracija, ali i institucionalne nedovršenosti  i personalizacije vlasti.

Od 1990. godine održano je 14 parlamentarnih izbora, od kojih 11 vanrednih. Redovni izbori održani su samo četiri puta –1990, 1997, 2012. i 2020.  Iza te statistike stoje raspadi koalicija, promene parlamentarnih većina i političke krize, ubistvo jednog premijera, ali i procene vlasti da se izborima može obnoviti ili ojačati legitimitet.

Tokom tri decenije parlamentarne demokratije četvoro premijera vodilo je više od jedne vlade. Mirko Marjanović i Vojislav Koštunica, kao i Aleksandar Vučić predvodili su  po dve, dok je Ana Brnabić bila na čelu čak tri.

Početak ere višestranačja: Pet vlada za deset godina

Posle izbora 1990. godine, u januaru 1991. za predsednika Vlade izabran je Dragutin Zelenović. Već u decembru iste godine premijersko mesto preuzeo je Radoman Božović. Njegova vlada trajala je do februara 1993. godine.

Posle vanrednih izbora krajem 1992. godine za premijera je izabran Nikola Šainović. Njegov kabinet trajao je nešto više od godinu dana, a u martu 1994. premijersko kormilo preuzima Mirko Marjanović, čija prva vlada je donela prvi veliki period kontinuiteta. Preživela je čitav mandat, ali i nove izbore 1997. godine, nakon kojih je Marjanović ostao na čelu još jedne  Vlade.

EPA  / EPA PHOTO EPA/SRDJAN SUKI

EPA / EPA PHOTO EPA/SRDJAN SUKI

Marjanović je u oktobru 2000.  podneo ostavku, a na njegovo mesto je došao Milomir Minić, koji je predvodio prelaznu vladu od 25. oktobra 2000. do 25. januara 2001. godine.

Postpetooktobarska epoha

Prvi kabinet postpetooktobarske Srbije formiran je 25. januara 2001. godine, a na njegovo čelo izabran je  Zoran Đinđić.Mandat  te vlade je prekinut 12. marta 2003. godine atentatom na premijera. Nasledio ga je Zoran Živković u martu iste godine u trenutku kada je  DOS već bio ozbiljno uzdrman unutrašnjim sukobima. Policijska akcija „Sablja“  koja je usledila posle ubistva Đinđića i sve dublje podele u vladajućoj koaliciji dovele su do novih izbora krajem 2003. godine.  Demoksratska stranka Srbije dobila je najveću podršku tada, a za premijera je u martu 2004. izabran Vojislav Koštunica 

Prva Koštuničina vlada bila je manjinska. Činili su je DSS, G17 plus, SPO i Nova Srbija, dok je opstanak u parlamentu zavisio od podrške SPS-a. Posle izbora 2007. Koštunica je u vladi koja je forimirana sa Demoksratskom strankom ostao premijer. Druga vlada trajala je nešto više od godinu dana.

EPA  / EPA/SASA STANKOVIC

EPA / EPA/SASA STANKOVIC

Posle izbora 2008. formirana je vlada Mirka Cvetkovića, nestranačkog kandidata Demokratske stranke. Okosnicu kabineta činile su DS i SPS, koje su saradnju opisivale kao „istorijsko pomirenje“.

Promena vlasti i vlade SNS-a

Promena vlasti 2012. godine dogodila se kroz redovne izbore i predstavljala jednu od retkih mirnih i institucionalno predvidivih smena izvršne vlasti.

Posle izbora Ivica Dačić je rečenicom „ne znam ko će biti predsednik, ali znam ko će biti premijer“ najavio da će novi šef Vlade biti on. Na toj funkciji bio je od jula 2012. do aprila 2014. godine.

Usledili su izbori nakon kojih je formirana prva vlada Aleksandra Vučića. Toj vladi mandat je trajao do vanrednih izbora 2016. godine, nakon kojih je Vučić ostao premijer.

Kraj te vlade nije došao kao posledica njenog pada. Nije bilo izbora već rekonstrukcije kabineta, predsednik je promenjen zbog prelaska Vučića na  mesto predsednika Srbije. Brnabić je od 2017. do 2024. godine vodila tri vlade – 2017, 2020. i 2022. godine. Time  se  i upisala  kao prva žena na čelu Vlade, ali kao prvi šef  koji je vodio najviše vlada u istoriji višestranačke Srbije do sada.

EPA / EPA/ANDREJ CUKIC

EPA / EPA/ANDREJ CUKIC

Brnabić je 2024. izabrana za predsednicu Narodne skupštine, a na njeno mesto u maju iste godine došao je Miloš Vučević. Njegova vlada trajala je osam meseci.U aprilu 2025. za novog predsednika Vlade izabran je Đuro Macut.

Trenutno se i njegov kabinet nalazi pred mogućim završetkom mandata, nakon što je Vlada predložila raspuštanje Narodne skupštine i vanredne parlamentarne izbore.

Specifičnost Vučićevog mogućeg povratka

Istorija srpskih vlada pokazuje da formalna istovetnost premijerske funkcije nije značila i istu političku težinu onoga ko ju je obavljao. Iako su ustavna ovlašćenja predsednika Vlade bila ista ili slična, stvarni prostor njegove moći zavisio je od odnosa snaga unutar vlasti, karaktera parlamentarne većine, odnosa sa predsednikom Republike, ali i od toga gde se u datom trenutku nalazilo stvarno političko težište.

NIN / Rade Prelić

NIN / Rade Prelić

Ono što bi Vučićev slučaj, ukoliko bi posle izbora došao na čelo nove vlade, činilo specifičnim jeste činjenica da bi se takav prelazak sa predsedničke na premijersku funkciju prvi put dogodio u Srbiji od uvođenja višestranačja 1990. godine.

Opširnije o ovoj temi čitajte u štampanom izdanju NIN-a, koje izlazi u četvrtak 10.09.

Language