Magazin

Priča o trench mantilu: Od kišne odeće do modnog klasika

Priča o trench mantilu: Od kišne odeće do modnog klasika

Nije jedan konkretan kišni dan u Londonu izmislio trench mantil. Ipak, leto 1879. godine u Britaniji bilo je hladno i izuzetno vlažno — prema evidenciji, najkišovitije u Engleskoj i Velsu od 1766. godine — i baš te godine Tomas Barberi, bivši šegrt kod drapera koji je 1856. godine otvorio radnju u Bezingstoku, predstavlja tkaninu koja menja kišnu odeću.

Do tada su se kaputi pravili od teške, zagušljive gumirane tkanine. Barberi je vlakna impregnirao pre tkanja: voda se odbija, a telo i dalje diše. Tako nastaje gabardin, patentiran 1888. godine. Inspiracija su, po predanju, bile vodoodbojne lanene haljine pastira iz Hempšira.

Nova tkanina brzo izlazi iz radnje. Na polarnim ekspedicijama nose je Fridtjof Nansen 1893. godine i Ernest Šeklton, čak i na šatorima. Godine 1912. Barberi patentira Tieloken, kaput koji se zatvara jednim kaišem.

Kada počne Prvi svetski rat, britansko Ministarstvo rata naručuje lakšu, prozračniju verziju za oficire: teški vuneni šinjel u blatu rovova nije bio praktičan. Tako kaput dobija ime — trench, po rovovima — i detalje koje i danas prepoznajemo: epolete, preklop preko grudi, D-prstenove na kaišu i štit na leđima, koji omogućava da kiša slobodno otiče.

Nosili su ga gotovo isključivo oficiri, i to o sopstvenom trošku.

Pravo na „pronalazak“ trenča polažu i Barberi i Aquascutum, kuća Džona Emerija iz pedesetih godina 19. veka. Istorija mode obično zaključuje da nijedan od njih nije izmislio kaput iz ničega: oba su usavršila već postojeći kišni ogrtač i prilagodila ga vojsci. Barberijev gabardin i posleratni marketing učinili su model svetski prepoznatljivim.

Posle rata oficiri ga nose i u civilu. Do 1934. godine u Londonu je bilo moguće naručiti isporuku istog dana. Holivud ga zatim dodatno učvršćuje kao modni simbol: Hamfri Bogart u „Kazablanki“, Odri Hepbern u „Doručku kod Tifanija“.

Unutrašnji karirani sloj postaje zaštitni znak, a klasični krojevi i danas se šiju u Jorkširu, po istoj logici tkanine koja je razvijena 1879. godine.

Trench nije nastao zbog jednog kadra na mokrom asfaltu, već zbog britanske kiše, potrebe da se čovek ne guši pod gumom i rovova u kojima je kaput prvi put dobio ime koje i danas nosi.

Language