Glavna vest Kultura

Sava Tekelija: Prvi doktor prava među Srbima i čuvar nacionalnih interesa

Sava Tekelija: Prvi doktor prava među Srbima i čuvar nacionalnih interesa

Sava Popović Tekelija, prvi Srbin koji je stekao zvanje doktora prava, rođen je na današnji dan 28. avgusta 1761. godine u Aradu. Kao plemić, pravnik, trgovac, zadužbinar i predsednik Matice srpske, zauzeo je istaknuto mesto među nosiocima srpskog nacionalnog preporoda u Habzburškoj monarhiji.

Poticao je iz stare srpske vojničke i plemićke porodice Popović, čiji su preci nakon pada Srpske despotovine 1459. godine prešli u Ugarsku. Porodično prezime Tekelija vezuje se za naselje Tukulja, odnosno Tokolj, na Čepelskoj adi kod Budimpešte.

Obrazovanje je započeo u srpskoj školi u Aradu, gimnaziju završio u Budimu, a pravo studirao u Pešti i delom u Beču. Diplomirao je 1785, dok je godinu kasnije odbranio disertaciju na latinskom jeziku i postao prvi Srbin sa titulom Doctor juris. Njegova interesovanja obuhvatala su filozofiju, prirodne nauke, matematiku, anatomiju, hemiju i botaniku.

Državnu karijeru započeo je 1790. kao vicenotar Čanadske županije, a potom je obavljao niz visokih upravnih i političkih dužnosti. Na saborima u Temišvaru i Požunu zastupao je ustavna prava Srba, ravnopravna sa pravima Mađara. Iz državne službe istupio je 1798, a četiri godine kasnije povukao se na svoja imanja u Aradu.

Izbijanje Prvog srpskog ustanka podstaklo ga je da se snažnije posveti nacionalnom pitanju. Dopisivao se sa Dositejem Obradovićem i od evropskih vladara tražio podršku za oslobođenje Srba, smatrajući obrazovanje najpouzdanijim putem narodnog napretka.

U Pešti je 1838. osnovao Tekelijanum, zadužbinu namenjenu siromašnim i darovitim srpskim učenicima i studentima. Internat je vremenom postao važno prosvetno i kulturno središte, kroz koje su prošli Jovan Jovanović Zmaj, Laza Kostić, Jovan Sterija Popović, Josif Pančić i Nikola Tesla.

Iste godine izabran je za doživotnog predsednika Matice srpske, kojoj je darovao biblioteku, štampariju, novac, kuće i imanja. Preminuo je 21. septembra 1842. u Pešti, a sahranjen je u crkvi Svetih Petra i Pavla u Aradu. Svojim zadužbinarskim delom trajno je povezao obrazovanje, kulturu i nacionalni napredak, zbog čega je ostao upamćen kao veliki dobrotvor i „otac srpske omladine“.

>

Language