Navikli smo da poruke, beleške, pa čak i spiskove za kupovinu kucamo na telefonu ili računaru, dok olovku sve ređe uzimamo u ruke. Istraživanje Norveškog univerziteta za nauku i tehnologiju (NTNU) pokazalo je zanimljivu razliku. Pisanje rukom stvara mnogo složeniju povezanost između različitih delova mozga nego kucanje na tastaturi.
Da bi videli šta se tačno događa u mozgu, naučnici su pratili moždanu aktivnost studenata pomoću EEG sistema sa čak 256 senzora. Kada su učesnici pisali rukom, različiti delovi njihovog mozga bili su mnogo više povezani i radili su zajedno. Takva aktivnost smatra se važnom za učenje, pamćenje i usvajanje novih informacija.
Kod kucanja na tastaturi slika je bila drugačija. Pritiskanje tastera podrazumeva jednostavnije pokrete prstiju koji se stalno ponavljaju, dok pisanje svakog slova zahteva precizno vođenje olovke i istovremeno uključuje čulo dodira i vida. Naučnici smatraju da upravo ta kombinacija pokreta i čulnih informacija može da objasni zašto je mozak tokom pisanja aktivnije povezan.
Rezultati zato daju još jedan razlog da olovka i papir ne nestanu potpuno iz učionica uprkos sve većoj upotrebi računara i drugih digitalnih uređaja. Autori studije Audrey van der Meer i Ruud van der Weel ukazuju na značaj zadržavanja vežbanja rukopisa u obrazovanju, jer ono može da doprinese procesima važnim za učenje. Njihovo istraživanje objavljeno je 2024. godine u naučnom časopisu „Frontiers in Psychology“.
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta vesti-online.com bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.
>
